Nina je postala mama još kao studentica. Zapravo, i ona i suprug bili su tada studenti. I dok takva situacija mnoge izbezumi i tada pomisle kako su njihova budućnost i karijera gotovi, Nina i Branimir dokaz su da dobar tim sve pobjeđuje.
Uz veliku potporu obitelji i vlastitu upornost diplomirali su i danas su, u svojim 30-ima, ponosni roditelji čak triju djevojčica. Ili malenih vila, kako ih Nina voli zvati (Pixy na engleskom znači 'malena vila'; op.a.)
I dok je Branimir trener Hrvatske taekwondo reprezentacije, Nina je ostvarila svoju poduzetničku ideju i postupno izgradila "Pixy With Love" - malu obiteljsku tvrtku u kojoj izrađuje cvjetne dekoracije, kompletan dizajn vjenčanja i različitih događanja.
Na konferenciji "Power to transform" bile su mnoge žene koje imaju svoje poduzetničke ideje ali se boje krenuti u realizaciju, neke od njih žele napustiti korporacije i započeti svoj biznis, neke tek pokušavaju pronaći u čemu su to dobre - kako se ohrabriti i konačno krenuti u ostvarivanje ideja? Vi ste po struci diplomirani kineziolog i očito ste u nekom trenutku odustali od struke.
U pokretanje biznisa krenula sam s diplomom kineziologije i, nažalost, nisam bila zaposlena. Utoliko mi je bilo lakše jer iza sebe nisam ostavljala barem nekakvu sigurnost. Bezuvjetnu potporu davala mi je obitelj, koja uopće nije sumnjala u moj uspjeh. Bez ikakva iskustva u otvaranju firme i ekonomskih znanja, krenula sam s najlogičnijom varijantom, da moja firma gradi samu sebe. U razgovorima s prijateljima koji su imali iskustva s istim, shvatila sam da je to najsigurniji put.
Moj brend "Pixy Wth Love" vrlo je brzo prepoznat na tržištu te je cijela priča krenula u željenom smjeru. Moj je savjet da vrijedi pokušati, uz dobre analize i poslovni plan, velike su šanse da ćete uspjeti. Današnje vrijeme dopušta promjene poslova i struka. Mnogi su uspjeli, zašto ne biste i vi!
Koji vam je najizazovniji dio probijanja i dokazivanja na hrvatskom tržištu evenata i vjenčanja?
Zasigurno najizazovniji trenutak bila je spoznaja da te ljudi zaista prepoznaju kao potencijal te da odlično reagiraju na svaku novu izvedbu. To u meni budi želju za novim dizajnom, kako bi im pokazala nešto novo i posebno. Jer oni to cijene, što dokazuju preporukama.
Top 3 stvari koje ste do sada naučili kao poduzetnica?
Glavna i najbitnija stvar je dati sve od sebe da se svaki klijent osjeća kao da je jedini. Iznimno je važno ostati dosljedan svome načinu rada, zadržati kvalitetu ograničivši se na količinu posla koju možeš vrhunski odraditi.
Kako uspijevate graditi svoj brend a da pri tome zadržite svoju autentičnost?
Po mome skromnom mišljenju, jako je bitno uzeti onoliko posla koliko zaista možeš odraditi s maksimalnom kvalitetom. Poanta mog brenda je da iz svakog klijenta izvučem njegovu bit, ono što pripada smo njima kao personama, i da to prikažem raznim detaljima u samom dizajnu.
Vrlo često angažiraju me na vrlo velikim projektima gdje već imaju osobu koja radi plan i organizaciju prostora, a ja se tu nađem kao realizator njihovih želja. Kada uočim da bi neke stvari mogle biti kvalitetnije izvedene, odnosno da se prostor može bolje organizirati, potrudim se to prezentirati tako da se ta osoba ne osjeća podcijenjenom, nego jednako zaslužnom za dotičnu ideju. Na taj su način obje strane zadovoljne, a posebno naš zajednički klijent, što je apsolutno najvažnije.
Što obožavate u svom poslu?
Obožavam mnoge stvari, no glavna je stvar dinamika, promjene lokacija, tema, boja, materijala, ekipe s kojom surađujem. Zapravo obožavam svaki novi buketić jer niti jedan nije rađen za istu osobu, pa prema tome niti jedan ne može biti isti. Svaki je novi izazov.
Koji savjet (ili više njih) vam je pomogao u počecima, a kasnije i u razvoju vašeg posla?
Svakako mi je pomoglo savjetovanje dragih osoba koje se i same bave privatnim biznisom vezanim za vjenčanja. Pomogli su mi savjetima, kako postaviti brend, napraviti logo, web-stranicu, kako, kada i kojim fotografijama privući pratitelje na društvenim mrežama, koje su danas jako bitne u dopiranju do novih klijenata.
Majka ste triju djevojčica i supruga – koje korisne savjete možete dati ostalim mama i tatama koji razmišljaju o vlastitom poduzetničkim poduhvatu?
Mama i supruga postala sam vrlo rano, već u 21. godini. Suprug i ja smo oboje tada još studirali na Kineziološkom fakultetu. Uz nesebičnu potporu mojih roditelja, od kojih imamo potpunu sigurnost i podršku u svakom pogledu i dandanas, oboje smo uspjeli završiti fakultet. I ono najvažnije, na svijet su nam stigle tri vesele i vrlo živahne djevojčice: Ema, Jana i Mara.
Nakon završenog fakulteta suprug je dobio posao trenera Hrvatske taekwondo reprezentacije te je zbog prirode posla jako puno putovao, dok sam ja bila sa curama kod kuće i bila “samo” mama.
Svoj biznis pokrenula sam kad je najmlađa Mara navršila 3 godine i moram priznati da su moje cure po tom pitanju blagoslovljene, jer kada suprug nije na putovanju, nama je savršeno normalno da svaki dan kuhamo i ručamo svi zajedno. Zapravo, provodimo jako puno kvalitetnog zajedničkog vremena. Tome svakako pridonosi radno vrijeme mog supruga koji je kroz jutro kod kuće te može odraditi jako puno kućanskih poslova i baviti svime što je vezano za cure.
No kada počne sezona, cure i Branimir jako dobro znaju da me neće moći imati onoliko koliko su navikli. To je faza kada si svi međusobno jako nedostajemo. Zato se trudim da vrijeme provedeno s njima bude baš onako kako nam svima odgovara – nekada je to samo maženje i valjanje po krevetu, a ponekad odlasci u šumu.
Kada je period intenzivnog rada, tada su baka i djeda svakodnevno uključeni u naš svaki dan i hvala im na tome.
Dakle, moj je iskreni svijet da vrijeme koje provodite s obitelji nikako ne provodite polovično – kada ste s njima, budite samo njihovi. Jer oni to žele i zaslužuju. Kada dođe vrijeme da se odradi posao, povucite se, izolirajte, kako biste bili što produktivniji i brži, jer vas malci i suprug čekaju.
Cure obožavaju moj posao i jako su ponosne na mene. Posebno Ema, koja je gimnazijalka i sve jako dobro razumije. Zapravo je svima trima moj posao velika inspiracija za neke njihove buduće poslove. Padaju im na pamet svakakve zanimljive ideje. Često ih uključujem u neke poslove kako bi osjetile zašto mene nema doma i kako je to raditi. Jani i Mari to je jako zabavno, a sreća je neizmjerna kada za to dobiju džeparac. No jako se iznenade kako se novac može lako i brzo potrošiti. Puno brže nego što su ga zaradile.
Kako izgleda vaš uobičajeni dan poduzetnice? Kako sve stignete, možete li podijeliti s nama neke konkretne savjete?
Moj dan! Sve ovisi o tome u kojem se dijelu sezone radi, no uglavnom ustajem u 6:30, kada je prvih 30 min u danu samo za mene. Kava i glazba!
U 7 sati dižu se cure i nastaje stampedo. Doručak, spremanje knjiga, oblačenje, polazak u školu i šetnja naše laggotice Izzy.
Nakon toga slijedi mirna kava s Branimirom, tijekom koje dogovorimo ratni plan za taj dan.
Radni dan mi počinje u 9 sati (dok za vrijeme glavne sezone počinje ujutro u 5 i traje sve do večeri. Tada često radim i po 18 sati u komadu), a slijede: odgovaranje na mailove, sastanci, pisanje novih ponuda, telefonski pozivi, slaganje novih ideja i vizuala.
Cure se iz škole vraćaju u 15h i tada počinje druženje s njima.
Pokušavamo ih što više uključiti u kućanske poslove, svaka u danu ima određene zadatke koje mora odraditi. Iznenadimo se kada shvatimo kako one mogu odraditi punooo više negoli mi to mislimo. Zadaci su tipa, slaganje stola za ručak, slaganje perilice, šetnja psa, usisavanje, razvrstavanje otpada i slično. Nakon toga slijedi igra, pisanje zadaće, i treninzi.
Oko 21:30 cure idu na spavanje, a ja privodim dan kraju pospremajući stan.
Prije spavanja volim se opustiti uz dobru knjigu, film ili seriju. Trenutno sam na literaturi kako preživjeti pubertet.
