Ispred više od 17 tisuća ljudi u rasprodanoj O2 Areni, rame uz rame sa svojim najvećim rivalom i velikim prijateljem Rafaelom Nadalom, Roger Federer je nakon 24 godine profesionalne teniske karijere službeno rekao zbogom natjecanjima.
Karijera bez mrlja i skandala tijekom koje se Federer nametnuo kao apsolutno oličenje profesionalnosti i kolegijalnosti u svom sportu.
S 1251 pobjedom i 275 poraza u karijeri te 20 osvojenih Grand Slam naslova itekako je imao razloga biti bahato samouvjeren, ali za razliku od mnogih suigrača nikad nije dopuštao egu da prevlada. Ostao je skroman i tih, za neke i previše pa su mu njegovo tiho savršenstvo (neuspješno) pokušavali podmetnuti kao manu.
Svijet sporta pamti mnogo priča o ljutim rivalima koji se nisu podnosili do zadnjeg trenutka, ali Federerova i Nadalova nije takva. Njihova priča je ona u kojoj se veseliš zbog svog protivnika čak i kada ti otme naslov. Priča u kojoj je Nadal sinoć plakao možda i više nego Federer.
Suze su krenule čim je završio meč koji su igrali protiv Francesa Tiafoea i Jacka Socka, a kulminacija se dogodila kada su na teniskom terenu projicirane snimke najljepših trenutaka iz Federerove karijere.
Nisu ni pokušali sakriti koliko su ih emocije svladale, a fotografije njihovih suza danas obilaze svijet. Još jednom su dokazali da (suprotno uvriježenim pravilima patrijarhata) pravi muškarci itekako plaču.
Ovo je bilo savršeno putovanje i sve bih opet ponovio, kazao je na kraju Federer. I mi s tobom.
