Scena je to koja slama srca: stariji muškarac i žena čvrsto zagrljeni leže na krevetu gledajući kako ledena voda oceana prodire u njihovu kabinu. On stisne njezinu ruku i nježno je poljubi u obraz. Čekaju svoju sudbinu...
Jedna od najupečatljivijih scena iz filma "Titanik" Jamesa Camerona temelji se na stvarnim osobama, Idi i Isidoru Straus, vlasnicima slavne američke robne kuće Macy's. Cameron je iskoristio svoju umjetničku slobodu i zamislio da par svoj kraj dočeka zagrljen na krevetu, što u stvarnosti nije bilo tako. Posljednje trenutke života zapravo su proveli na palubi broda i tako skupa potonuli. Kao što je Cameron to prikazao, umrli su onako kako su i živjeli – u ljubavi.
Ida Straus skinula je svoju bundu, dala je svojoj služavki i prepustila joj svoje mjesto u čamcu za spašavanje
Što se stvarno dogodilo sa supružnicima Straus te kobne noći? Kada je postalo jasno da će Titanik potonuti, Ida i Isidor poslušali su naredbu posade te odjenuli prsluke za spašavanje i otrčali na palubu gdje su brodski časnici spuštali čamce za spašavanje i upućivali žene, djecu i putnike prve klase da se ukrcaju prvi.
Supružnici Straus bili su među najbogatijim putnicima na Titaniku i za njih je bio osiguran čamac za spašavanje na koji su se oboje mogli ukrcati. Prema svjedočanstvu Idine služavke i Isidorova kolege, koji su oboje preživjeli, brodski časnik rekao je Idi da uđe u čamac, što je ona i učinila. Kada se njezin suprug trebao ukrcati, odmahnuo je glavom.
Ne, neću ući u čamac dok ne vidim da su svaka žena i dijete dobili priliku da se spase, odlučan je bio Isidor. Časnik mu je odgovorio:
Gledajte, gospodine Straus, mi znamo tko ste vi i naravno da ćete dobiti mjesto u čamcu.
No Isidor je ostao na palubi. Ida je ustala iz čamca, vratila se na brod, okrenula prema voljenom mužu i rekla mu:
Živjeli smo skupa 40 predivnih godina i imamo šestero prekrasne djece. Ako ti nećeš ući u čamac, neću ni ja.
Ida je zatim skinula svoju bundu i dala je svojoj služavki Ellen Bird.
Neće mi više ništa trebati. Molim te, uzmi ovaj kaput da te grije u čamcu dok ne dođu spasitelji, obratila se Ida Straus posljednji put svojoj služavki. Isidor je zagrlio svoju ženu i držao je tako sve dok nije došao veliki val i oboje ih odnio u ocean.
"PRIČA KOJA ĆE LJUDIMA DATI NADU"
O smrti vlasnika robne kuće Macy's mnogo se pisalo nakon potonuća Titanika. U tim pričama njihova predivna ljubav i žrtva nastavile su živjeti desetljećima kasnije te dospjeli i u legendarni film Jamesa Camerona iz 1997. godine.
Postoji i izbrisana scena iz "Titanika" u kojoj Isidor pokušava nagovoriti Idu da se ukrca u čamac bez njega. Ida mu odgovara:
Kamo ti ideš, idem i ja. Ne svađaj se sa mnom, Isidore, znaš da to ne donosi ništa dobro.
Niti ova scena, kao ni scena u krevetu, ne dogovara potpuno istini, ali Cameron je od praunuka supružnika Straus, povjesničara i profesora Paula Kurzmana, dobio dopuštenje da zadnje trenutke života njegovih bake i djeda interpretira na svoj način.
Isidor Straus rodio se u njemačkom gradu Otterbergu 1845. godine te je sredinom 50-ih 19 stoljeća sa svojom obitelji imigrirao u Georgiju u SAD-u. Kasnije su došli u New York, gdje je upoznao Idu. Kada su Idi bile 22, a Isidoru 26 godina, zaručili su se, a svoju su ljubav često iskazivali i u javnosti, što za to vrijeme nije bilo uobičajeno, štoviše nije bilo prihvatljivo.
O smrti vlasnika robne kuće Macy's puno se pisalo nakon potonuća Titanika. Kroz te priče, njihova predivna ljubav i žrtva nastavili su živjeti desetljećima kasnije
Često ih se moglo vidjeti kako se ljube, grle i drže za ruke, što je za ljude njihova statusa i imućnosti u to vrijeme bilo nezamislivo. Jednom su čak uhvaćeni kako se međusobno ljube u vrat. Takvo ponašanje nastavilo se i u kasnijim godinama njihova života. Imali su nešto zaista posebno, otkrio je njihov praunuk. Isidor je s vremenom postao vlasnik robne kuće Macy's, a kada je zbog posla morao ići na prekooceanska putovanja, svaki je dan pisao svojoj voljenoj.
Godine 1912. par je proveo neke vrijeme na odmoru u blizini Francuske rivijere. Povratak kući planirali su na brodu Olympic, sestrinskom brodu Titanika, ali kada je taj put odgođen, odlučili su se vratiti kući na Titaniku.
Odsjeli su u luksuznom apartmanu koji se sastojao od tri kabine. Prema povijesnim napisima, 14. travnja uživali su u večeri od deset sljedova nakon koje su prošetali palubom te se povukli u svoju sobu. Malo prije ponoći Titanik je udario u ledenjak, zbog čega je potonuo prije točno 107 godina i sa sobom odnio više od 1500 života.
Idino tijelo nikada nije pronađeno, ali Isidorovo je pronađeno i dovedeno u New York, gdje je 12. svibnja održano memorijalno odavanje počasti supružnicima Straus na kojem se okupilo šest tisuća ljudi. Na groblju u Bronxu postavljen im je spomenik na kojem piše:
Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je poplave mogu potopiti.
Ovo je ljubavna priča. Nadam se da će u vremenu kada ovom svijetu bude trebalo malo više ljubavi, malo više nadahnuća, vječna priča o Idi i Isidoru Strausu ljudima dati nadu, poručio je Paul Kurzman, praunuk pravih Rose i Jacka s Titanika.
