Koliko trgova, ulica ili parkova možete nabrojiti a da su nazvani prema poznatim ženama? A koliko ih je od njih nazvano prema književnicama? Dakako, možemo ih nabrojiti na prste ruke. Ništa bolja situacija nije ni u školskim klupama.
Iako se osnovnoškolci susreću s brojnim književnicama u svojoj lektiri (no još uvijek mnogo manje nego s književnicima), u srednjoj školi taj broj drastično opada. Naime, čak i u čitankama za gimnazije spominju se samo dvije hrvatske književnice: Ana Katarina Zrinski i Vesna Parun.
Udruga Kulturteger krenula u akciju
Zato je nakon medijskih natpisa o tome kako postoji prijedlog da se park ispred zagrebačke Bookse nazove po nekom hrvatskom književniku, Udruga Kulturtreger, koja ujedno vodi Književni klub Booksa, pokrenula inicijativu "Park književnicama!", kojom traže da se spomenuti park nazove po jednoj od tri književnice uvrštene u Fond imena iz kojeg se imenuju javne površine za područje Grada Zagreba. Radi se o popisu koji izrađuje Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova te iz kojeg se Gradskoj skupštini predlažu imena kojima se imenuju javne površine.
Iako je vrlo lako zamijetiti deficit ženskih imenovanja javnih površina u korist muških, to je potvrdilo i istraživanje "Politike označavanja i patrijarhalna konstrukcija Zagreba" Katje Vretenar i Zlatana Krajine, što je Udruga Kulturtreger odlučila promijeniti.
U Zagrebu je samo 1,8 posto javnih površina nazvano prema ženama, a to smatramo nepravednim. Namjera da se još jedna javna površina nazove prema muškarcu ignorira ovu činjenicu. Zato smo pokrenuli spomenutu inicijativu. Krajnje je vrijeme da praksa ignoriranja prestane i da odamo počast ženama koje su zadužile Zagreb i Hrvatsku.
Imajući u vidu da se bavimo promocijom književnosti, te da je postojeći prijedlog upravo književno ime, smatrali smo primjerenim da predložimo književnicu, rekli su nam iz Udruge Kulturtreger.
U žarištu pozornosti tri književnice
Jedine tri književnice koje se nalaze u spomenutom Fondu imena iz kojeg se imenuju javne površine za područje Grada Zagreba su Mara Čop Marlet, Katarina Dujšin-Ribar i Božena Begović, a kako oko tih imena već postoji konsenzus, predstavnici Kulturtregera odlučili su da će upravo ta imena uvrstiti u svoje zahtjeve i peticiju.
Htjeli smo odati priznanje onim ženama koje su u svoje vrijeme bile hrabre intelektualke, umjetnice i književnice te koje svojim primjerom mogu nadahnuti nove generacije žena, kažu u Kulturtegeru.
Nadaju se da će park preko puta Bookse nositi ime upravo jedne od njih. No tko su zapravo bile one?
Koliko trgova, ulica ili parkova možete nabrojiti a da su nazvani prema poznatim ženama? A koliko ih je od njih nazvano prema književnicama? Dakako, možemo ih nabrojiti na prste ruke.
Osim što je bila autorica novela, drami, pripovijedaka, putopisa i romana, te dramskih adaptacija svjetskih književnih uspješnica, Mara Čop Marlet bila je prva hrvatska etnografkinja. U svojim je djelima spajala folklorno-etnografske elemente s opisima likova i razvojem radnje osvrćući se na tematiku braka, odgoj mladeži te kritiku društva.
Cijelog se života kretala u političkim, književnim, znanstvenim i umjetničkim krugovima, a njezin je doprinos književnosti i etnografiji ovjenčan i brojnim međunarodnim nagradama. Kako je i sama zamijetila da se nedovoljno piše o ženama, napisala je stručne radove i monografije upravo o južnoslavenskim ženama, ali i afričkim ženama koje je upoznala tijekom svog višegodišnjeg života u Africi.
Rođena Trogiranka sa zagrebačkom adresom, Katarina Dujšin-Ribar počela je pisati pjesme već u mladoj dobi, no objavila ih je tek kada je zašla u svoje sedmo desetljeće. Zbirke "Rastanci bez rastanka", "Iz kamene jeke", "Catina lirika" i "Moj dom" zauvijek su je upisale u hrvatsku književnu ostavštinu, ali jednako je kreativna bila i u likovnom stvaralaštvu. Iako zbog zdravstvenih razloga nije mogla završiti Akademiju likovnih umjetnosti, usavršavala se kod najboljih europskih umjetnika i imala je brojne međunarodne izložbe.
Rečenicom "Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb. Pozdravljamo svoje prve slušaoce i molimo da nam odmah telefonom javite kako nas čujete" davne 1926. započelo je prvo emitiranje Radija Zagreb, a tu je povijesnu rečenicu izrekla Božena Begović.
Ona je bila prva spikerica spomenutog radija te prva spikerica na Balkanu uopće, a ujedno i glumica, književnica, feministkinja, književna prevoditeljica te suosnivačica Zagrebačkog pionirskog kazališta i Društva hrvatskih književnica. Iako je imala itekako teške životne periode, dala nam je vrijednu ostavštinu, a mnogi je uspoređuju sa Simone de Beauvoir.
Podrška suvremenih književnica, književnika i brojnih građana
Već je iz ovoga vidljivo da se radi o ženama uistinu impresivne biografije, a njihovu veličinu poznaju i brojne hrvatske književnice i književnici te kulturni djelatnici koji su dali javnu podršku ovoj inicijativi.
Među njima su Kristian Novak, Olja Savičević Ivančević, Ivana Bodrožić, Milko Valent i Zoran Ferić, kao i glumci Lucija Šerbedžija i Bojan Navojec.
Građani nas podržavaju i potpisuju peticiju te time pokazuju da žele dati svoj doprinos uređenju grada. Činjenica da je inicijativu u kratkom vremenu podržalo više od 1200 građana pokazuje da im je važno na ovaj simboličan način odati počast ženama i književnicama, ističu u Kulturtregeru.
Kako nam kažu začetnici ove inicijative, vjeruju da svako tematiziranje doprinosa žena u kulturnom životu, kao i ukazivanje da se ženama općenito treba dati veći značaj u društvu, i simbolički i materijalno, vodi do realne ravnopravnosti, a ne samo slova na papiru Ustava.
