Škola koja zlata vrijedi. Dodali bi, i koja spašava živote. Nakon Ključić Brda škola na otvorenom preselila se u Park-šumu Golubinjak. U magično mjesto u Gorskom kotaru gdje stabla diraju oblake, gdje kuckanje djetlića, „bubnjara“ naših šuma, odzvanja puno duže i jasnije, gdje isprepletenost zimzelenih i listopadnih drveća stvara posebnu harmoniju. Mjesto na koje dođete prodisati i resetirati misli.
Golubinjak – mjesto učenja novih vještina
U nedjelju je Golubinjak vrvio djecom u crvenim majicama. Baš onakvima kakve imaju i njihovi uzori – hrabri HGSS-ovci. U suradnji s Lidlom, pozvali su klince u prirodu, da kroz projekt Mali heroji nauče važne i korisne vještine. I možda jednog dana postanu članovi HGSS-a.
"U odnosu na ono što smo radili na Ključić Brdu, ovaj put smo im dali da budu GSS-ovci u jednoj radionici. Pokažemo im nosila i onda se oni izmjenjuju, sami vuku, da osjete kako je to kada mi to radimo. S druge strane, stvaraju timski duh jer moraju sve raditi vrlo sinkronizirano i organizirano i ako jedna karika popusti, sve se raspada. Osim nekakvih vještina koje mi koristimo, pokušavamo im dati organizaciju, timski duh. Na kraju krajeva, puno djece se ovdje nikada nije vidjelo, a sada moraju raditi skupa. To je nešto slično kao u GSS-u jer se mi često nađemo u akciji u kojoj smo s kolegama iz drugih stanica s kojima se nismo vidjeli godinu dana", ispričao nam je Jadran Kapović, stručni suradnik za informiranje i analitiku HGSS-a.
Upravo su nosila izazvala najviše zanimanja. Osjetila se volja, želja, timski rad. Svi su htjeli probati koliko je teško. I što im je potrebno da bi uspjeli. Jer, iskreno, teško je vući nosila na neravnom terenu, održavati ravnotežu, paziti na osobu na nosilima kojoj treba pomoć.
"Mogu reći da sam iznenađen koliko djeca dobro poznaju barem dio HGSS-a, na osnovi svojih godina", otkrio nam je Jadran.
Kako pomagati drugima, zašto je važan timski rad…
I djeca su nam otkrila puno toga. Na početku sramežljiva, ali željna novih znanja. Otkrila su nam kako su naučila pomagati drugima, što znači raditi timski, kako izgleda trag lisice, a kako vuka, što je sve potrebno za izradu skloništa u šumi, što ponijeti u prirodu…
"Kad idemo u šumu, trebamo ponijeti gojzerice, toplu odjeću, vodu i prijatelja. Kad bih se izgubio u šumi, nazvao bih 112. Ovdje mi je bilo najzanimljivije motati zavoje jer to može najviše pomoći", rekao nam je osmogodišnji Mak.
"Kad budem išla u svoju šumu, znat ću prepoznati sve tragove", ponosno je rekla Anđela.
Dominik nam je pak otkrio kako napraviti sklonište u šumi: "Zavezao bih uže za drvo, stavio foliju i zavezao s karabinerima. I onda bih stavio nešto teško na dno da ne može otići ta folija."
"Ideja je bila ne samo da djeca provedu s nama jedan dan u prirodi nego da je zavole. Pretpostavljam da će oni svi doma raditi skloništa, tražit će da idu u prirodu, šumu i to je ideja da potaknu i roditelje da se više kreću u prirodi jer priroda je genijalna i priroda nikad nikome nije nešto loše donijela", naglasio je Jadran.
24 sata dnevno, 365 dana u godini
Kuhari, liječnici, automehaničari, odgajatelji, piloti, vozači… Možemo još puno nabrajati i dodavati zanimanje za zanimanjem. No postoji nešto što je svim tim zanimanjima zajedničko – kratica koja nam je svima poznata. HGSS. Članovi Hrvatske gorske službe spašavanja imaju svoje poslove, oni su i kuhari, i učitelji, i policajci, i vatrogasci. Oni su hrabri muškarci i žene u crvenom koji nikada nisu rekli „Ne“ pozivu u pomoć, oni su ti zbog kojih nam kamen padne sa srca kad ih vidimo jer znamo da smo u sigurnim rukama.
"Svatko tko ima dovoljno volje, tko je dovoljno srčan i empatičan, ima dovoljno vremena, može postati HGSS-ovac. Nemamo nikakve posebne prohtjeve osim u onom dijelu da bi trebali biti verzirani planinama, alpinisti, speleolozi, penjači jer je to ono čime se mi bavimo, a onda mi nadograđujemo sve. Ali ako ne postoje ove osnovne moralne, etičke kvalitete, onda je tu nekakav rez", ispričao nam je Jadran.
Za njih ne postoje neradni dani. Od 0 do 24 brinu o našoj sigurnosti. Tijekom godine odrade oko 800 akcija, od čega petstotinjak klasičnih akcija spašavanja. Kako su uopće postali HGSS-ovci? Počelo je s ljubavlju prema prirodi, velikim srcem i voljom. Baš onime što su oni najmanji pokazali u Golubinjaku.
Sljedeća je školica 10. svibnja na Paklenici. Mjesta su popunjena, ali svoje male heroje možete prijaviti na posljednju školicu, koja će se održati na Papuku 17. svibnja.