Digitalni svijet u kojem mladi odrastaju sve je kompleksniji, a algoritmi društvenih mreža oblikuju njihov pogled na stvarnost. O tome kako nastaju informacijski baloni, kakav utjecaj imaju na mentalno zdravlje i što obrazovni sustav, roditelji i mediji mogu učiniti da se smanji njihova moć, razgovarali smo s profesorom na studiju komunikologije Hrvatskog katoličkog sveučilišta Igorom Kanižajem.
Kako biste objasnili mladima što zapravo znači pojam informacijski balon i zašto je važan za razumijevanje današnjeg medijskog okruženja?
Ako ste prosječan korisnik društvenih mreža, onda postoji šansa da ste već u jednom informacijskom balonu. On zapravo opisuje situaciju u kojoj nam se svaki dan korištenjem mreža i medija nudi i servira sve više sličnog sadržaja, na tragu onoga što i sami tražimo. Takav sadržaj često je sličan onome što mi mislimo, našim vrijednostima i stavovima o životu. Algoritam nas želi što duže zadržati uz neki sadržaj, a to čini tako da nam daje što više sličnog sadržaja koji nam paše, a zanimljivo je da će rijetko sugerirati sadržaj koji npr. dovodi u pitanje naše stavove ili vrijednosti. Posljedično uskoro pokazujemo sve manji interes za druge, za društvo, svijet…
S vremenom više ne želimo ni dijalog, povlačimo se u svoj svijet, postajemo ravnodušni za druge i okružujemo se onima koji nam nikada ne proturječe. To su neke od krajnjih posljedica. Upravo smo se tom temom bavili u našem europskom projektu Algowatch, gdje smo u radionicama s učenicima kritički vrednovali rad algoritama na vrlo jednostavnim primjerima. 746 učenika i 40 odgojno-obrazovnih djelatnika iz 30 osnovnih i srednjih škola prošlo je dvodnevne edukacije o algoritamskoj pismenosti i alatima umjetne inteligencije. Dakle, čim postanemo svjesni da algoritmi mogu lako manipulirati i da redovito haluciniraju, informacijski balon lako pukne.
Koliko algoritmi društvenih mreža oblikuju način na koji mladi percipiraju svijet i razvijaju vlastite stavove?
Algoritmi su proželi našu svakodnevicu i u velikoj mjeri utječu na sadržaj svih društvenih mreža koje koristimo. Uzmimo npr. TikTok kao mrežu koja je jako popularna među mladima. Osim što ćemo tamo vidjeti uživo neprestani sadržaj, koji nikada ne prestaje i nema kraj, kao što se npr. može pronaći na svakom portalu, mi zapravo sami kreiramo sadržaj koji nam se nudi. Kada otvorite svoj TikTok račun, ponuđene su vam tri vrste sadržaja: Istraži, Pratim i Za tebe. Najprije nam se otvori kategorija ZA TEBE (koju izrijekom bira algoritam) i nudi nam se neki kratki video s ciljem da privuče našu pažnju. U tom trenutku počinje se pratiti se svaki naš pokret i reakcija: koliko ćemo se dugo zadržati prije nego što palcem prema gore pokažemo interes za novi sadržaj, potom ako kliknemo na emotikon srca, znači da nam se sadržaj sviđa (i da želimo još), isto tako možemo ga proslijediti dalje ili komentirati. Ovo zadnje će biti najsnažniji signal da smo jako zainteresirani za još više sličnog sadržaja. Što god da napravimo, svaki naš pokret će se mjeriti i temeljem svih tih podataka algoritam će ponuditi JOŠ novog sadržaja, ali uvijek i samo s jednim određenim ciljem - da ostanemo što duže uz sadržaj.
Može li obrazovni sustav učinkovito pripremiti mlade da prepoznaju manipulacije i ograničenja koje stvaraju algoritmi?
Nažalost, u ovom trenutku u kurikulumu i kroz nastavne planove i programe još uvijek nema dovoljno prostora za medijsku pismenost, iako to žele učenici, učitelji, ravnatelji, roditelji i stručni suradnici. Sva istraživanja koja smo provodili zadnjih 15 godina govore tome u prilog. Na svu sreću, i dalje ima mnogo mogućnosti za učitelje i nastavnike kojima je stalo da više vremena posvete toj temi. U svakoj hrvatskoj školi postoje učitelji i knjižničari koji provode radionice o medijskoj pismenosti i govore o tim temama i na roditeljskim sastancima. Svojevremeno smo uspjeli pronaći jako puno prostora za razvoj zanimljivih tema poput STEM-a i npr. robotike, pa bismo mogli na sličan način tražiti više prostora za medijsku i algoritamsku pismenost i prevenciju elektroničkog zlostavljanja, ucjena i iznuda, kojima su naša djeca i mladi sve više izloženi.
Što istraživanja govore o utjecaju društvenih mreža i personaliziranog sadržaja na mentalno zdravlje mladih?
Sve više istraživanja pokazuje kako imamo ozbiljne probleme u mentalnom zdravlju mladih. Istraživanja Instituta za društvena istraživanja vrlo su nam jasno pokazala kako sami učenici smatraju da je često korištenje digitalnih uređaja kod tri generacije ispitanih učenika povezano s višim razinama depresivnosti, anksioznosti i usamljenosti te nižim razinama dobrobiti i zadovoljstva sobom. I sami učenici sedmih razreda u istraživanju su izjavili kako dosta velikim problemom smatraju količinu vremena koju mladi ljudi provode online, ali i zaokupljenost nevažnim sadržajima u online okruženju, kao i online nasilje. Ali kroz brojne radionice koje smo provodili po osnovnim i srednjim školama vidimo sve više izazova. Djeca i mladi žive svoj ONLIFE svijet, koji smo detaljno istraživali i kroz europski projekt ASAP. Djecu se sve češće vrijeđa, proziva, isključuje iz grupa za dopisivanje, a sve to utječe i na njihovo mentalno zdravlje. I moramo se puno ozbiljnije postaviti prema tim izazovima.
Postoji li način da se informacijski baloni probodu (ispušu), trebaju li to raditi regulatori, mediji ili sami korisnici?
Bilo bi jako dobro kada bismo sami mogli spustiti taj balon na zemlju. Ali to nije baš tako lako. Mi uvijek imamo potrebu gledati u druge kada naiđemo na problem u virtualnom svijetu, a možda bismo trebali najprije iskreno sami sebi priznati da imamo problem i da se s njim ne znamo nositi. Kada tako nastupimo, onda ćemo vidjeti da veći dio problema kreće iz obitelji. Kakav primjer šaljemo mi kao roditelji? Imamo li vrijeme za nas? Razgovaramo li o problemima? Povjeravamo li se jedni drugima? Svima nam je lakše spustiti pogled i uzeti u ruke po tko zna koji put taj nevjerojatni uređaj… Bez suradnje nijedan akter samostalno neće moći potaknuti promjenu. Ali nikako ne bismo trebali bježati ni od naše odgovornosti. Mi kao profesori, znanstvenici, istraživači… Vi kao novinari i medijski djelatnici koji senzibilizirate javnost, ali i oni koji mogu učiniti mnogo više, a možda još uvijek nisu dovoljno hrabri donijeti odluke u svojim institucijama. Zato nam je toliko važna medijska pismenost, jer učeći o tim temama postajemo sve sigurniji i ne bojimo se dignuti svoj glas protiv manipulacija i halucinacija koje nam serviraju algoritmi.
Jesu li mladi u Hrvatskoj dovoljno svjesni opasnosti koje nosi digitalno okruženje ili je svijest o tome još uvijek niska?
Iz godine u godinu raste broj djece i mladih koji postaju svjesni brojnih opasnosti. Sve više roditelja pokazuje interes i pomaže svojoj djeci, a i brojni učitelji i nastavnici ulažu veliki trud kako bi se povećala razina svijesti o opasnostima kojima smo izloženi. Nažalost, i izazova je sve više, a pogotovo kroz sintetičke medije i brojne manipulacije kojima su izloženi i djeca i mladi. Veliki je propust kada o toj temi počnemo promišljati tek kada nam se dogodi nešto loše i svakako bismo trebali uložiti puno više truda u prevenciju i rano učenje o medijskoj pismenosti koje će biti prilagođeno uzrastu. Da su svjesni, svakako pokazuje činjenica kako u istraživanjima sami kažu da žele o tome puno više učiti u školama.
Koje bi konkretne korake trebalo poduzeti kako bi mladi razvili kritičko mišljenje i širu medijsku pismenost?
Dok čekamo reakciju institucija, moramo krenuti od sebe, svojih izazova i jasno dati do znanja da nam je to važna tema. Kao roditelji i skrbnici nemojte se bojati tražiti pomoć odgojno-obrazovnih institucija, ali uložite i svoje slobodno vrijeme da saznate nešto novo. Zašto moje dijete toliko silno želi biti influencer? Zašto toliko vremena provodi uz mobitel zatvoreno u svojoj sobi u mraku? Što su to TikTok izazovi? Konačno, ne zaboravimo što piše u Obiteljskom zakonu (čl. 95): "Roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost nadzirati dijete u njegovu druženju s drugim osobama, kao i komunikaciju na društvenim mrežama, odnosno drugim oblicima elektroničke komunikacije te mu zabraniti druženja i komunikaciju koja nisu u skladu s njegovom dobrobiti." Mnogi se roditelji na radionicama kroz projekte Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu iznenade kada ih podsjetimo na tu obvezu, ali zaista je to naša dužnost. No, u isto vrijeme moramo pomoći roditeljima, osnažiti ih, poučiti u vještinama kako bi mogli pratiti sve online izazove. Dok čekamo poseban predmet u osnovnim i srednjim školama, potražimo posebne edukacije i pokažimo na taj način djeci da nas zanima njihov ONLIFE svijet i da želimo biti dio njega…
* Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
