Za neke je to putovanje u nepoznato, za druge déjà vu. I onda, tu je taj magični trenutak – kad netko digne ruku i pita može li dijete imati poseban ormarić jer ne voli da mu jakna dira tuđe. U tom trenu svi znamo – sezona je službeno otvorena.
Jedna iskusna mama, koja je već triput prošla vrtićku stazu s preprekama, odlučila je podijeliti provale s roditeljskih sastanaka. S puno humora i još više razumijevanja komentirala je neka od najčešćih (i najneobičnijih) pitanja koja roditelji postavljaju. Iako se možda nasmijemo, ne zaboravimo – iza svakog pitanja stoji roditelj koji jednostavno jako voli svoje dijete. Ponekad... možda čak i malo previše.
Ako mi roditelji moramo namazati dijete kremom za zaštitu od sunca u 7 ujutro, ne biste li vi trebali namazati našu djecu svaka dva sata tijekom dana?
Komentar mame: Možda roditelji jasličara koji se prvi put susreću s vrtićem nisu svjesni, ali moram vam reći da, ako vaše dijete dospije u grupu od 12 mališana, možete se smatrati sretnicima. Postoje i jasličke grupe koje broje 20+ malenih tek prohodalih beba koje ne slušaju baš ništa. Zamislite koliki je izazov jednoj teti samo obuti malce i krenuti s njima na dvorište. Mazanje kremom za sunčanje sigurno, barem u našim vrtićima, nije opcija. I, nažalost, s tim ćete se ubrzo pomiriti.
Može li moje dijete (u dobi od dvije godine) preskočiti spavanje u vrtiću? Inače nam ide jako kasno spavati navečer jer je prenaspavano.
Komentar mame: Svaka mama zna što znači ako ima dijete koje se navečer teško uspavljuje. Međutim, dijete od dvije godine svakako još uvijek treba dnevni san, to će vam potvrditi bilo koji pedijatar. Ako ste i vi među roditeljima koji ipak mislite da vaš dvogodišnji mališan vrlo dobro funkcionira i kad ne spava danju, ipak pokušajte ideju o izbacivanju dnevnog sna zadržati izvan prostorija vrtića. Odgajateljicama se nije svidio taj upit.
Može li moje dijete imati poseban ormarić jer ne voli kad mu jakna dira tuđe?
Komentar mame: Mala djeca znaju imati svakakve mušice – to pogotovo znaju odgajateljice. Ali nakon tog pitanja nastao je muk. Moj je savjet ne odgovarati na svaki nesuvisli zahtjev vašeg mališana jer, htjeli si to priznati ili ne, odobravajući sve ne činite dobro svom djetetu.
Muk je, čini mi se, nastao ne zato što dijete ne voli da mu jakna dira tuđe stvari, nego jer je to pitanje upitala odrasla osoba.
Mi svoje dijete ne učimo da dijeli igračke. Kako će vrtić reagirati ako moje dijete ne želi dati igračku?
Komentar mame: Ovo bi mogla biti rubrika za sebe. Danas, u modernom povezujućem roditeljstvu, koje su roditelji sve više, čini mi se, pogrešno shvatili, djeci se toleriraju stvari koje prije 30 godina nisu uopće bila opcija. Naravno da dijete treba znati dijeliti igračke, ali isto tako svi trebamo biti svjesni na koju se dob djeteta to odnosi.
Jednoipolgodišnje dijete ne može razumjeti koncept dijeljenja, ali ono od tri godine već bi trebalo ili bi se ga barem trebalo poticati na dijeljenje. To je pitanje bilo upućeno na roditeljskom sastanku mješovite grupe djece u dobi od tri do šest godina.
Jeste li vi sigurni da moje dijete dobro jede u vrtiću? Kad dođe doma, jako je gladan i znači li to da ja moram svaki dan kuhati ručak iako je moje dijete u vrtiću?
Komentar mame: Čak mi se čini da je ovo pitanje suvišno komentirati jer, osim što je nepotrebno, nije mi jasno kakav je odgovor majka očekivala od odgojiteljica. Mala djeca ne jedu kao odrasli ljudi, već imaju više obroka u danu koji su, naravno, manji količinski.
Također, malena djeca troše puno energije i brzo rastu i zato se ponekad čini da stalno jedu. Moj je savjet svima da osmisle jelovnik djeteta s obzirom na namirnice koje su djetetu poslužene u vrtiću te na taj način usklade prehrambene želje i potrebe svog mališana. A pitanja o kuhanju vlastitog ručka ipak nemojte postaviti stručnom osoblju vrtića.
Ako moje dijete zamaže samo donji dio trenirke, možete li ga cijelog presvući kako ne bi bilo u rasparenom kompletu?
Komentar mame: Molim vas, nemojte pitati ovakvo pitanje. To je toliko mnogo manje bitno od toga da vam odgajateljica preda čisto, presvučeno, sito i zadovoljno dijete.
Zašto vodite djecu van kad je vani snijeg? Mogla bi se prehladiti.
Komentar mame: Čak i na to pitanje odgajateljice su smireno i pristojno odgovarale, ali to je pitanje koje sigurno spada u roditeljske bisere. Uvijek se pitam sjećaju li se ti roditelji svog djetinjstva ili pamte snijeg samo iz američkih obiteljskih komedija. Zaključak – ne, dijete vam se neće prehladiti jer je na snijegu.
Iako nas je ovo pismo zabavilo, svi smo svjesni da roditeljska pitanja, čak i kada zvuče neuobičajeno, dolaze iz brige, ljubavi i želje da se njihovo dijete osjeća sigurno, voljeno i zbrinuto.
Ponekad u toj potrebi da zaštite dijete od svake nelagode roditelji mogu postavljati zahtjeve koji djeluju nerealno ili pretjerano. No iza svakog pitanja stoji jedno veliko srce koje tek uči kako se nositi s povjeravanjem svog djeteta drugima – prvi put bez njih, u novom okruženju.
Umjesto da ih osuđujemo, važno je razumjeti da je to i za njih razdoblje prilagodbe. A uz iskrenu suradnju, strpljenje i malo humora, i roditelji i odgajatelji mogu zajedno biti najbolji tim za odrastanje jednog djeteta.
