Novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Birminghamu pokazalo je da sobne biljke za čak 20 posto mogu smanjiti razinu dušikova dioksida (NO2), koji se smatra jednim od uobičajenih onečišćivača u urbanim sredinama.
Indeks kvalitete zraka temelji se na mjerenju čestica ( PM2.5 i PM10), ozona (O3), dušikova dioksida (NO2), sumpornog dioksida (SO2) i emisije ugljikova monoksida (CO). Onečišćenje spomenutim spojevima karakteristično je za atmosferu urbanih područja.
I premda biološki proces koji stoji iza uklanjanja dušikova dioksida iz zraka još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, istraživači se nadaju da će njihovo otkriće potaknuti ljude da svoje domove i urede ispune s više biljaka.
Britanski je tim testirao tri česte sobne biljke - spatifilum, jednu od popularnih zimzelenih sobnih biljaka s bijelim cvjetovima, mirisni zmajevac (Dracaena fragrans) i zamiju (Zamioculcas zamiifolia), poznatu kao jednu od najizdržljivijih sobnih biljaka.
Svaku biljku znanstvenici su jedan sat ostavili u komori za testiranje koja je sadržavala razinu dušikova dioksida (NO2) sličnu onoj u uredu smještenom uz prometnu cestu.
Rezultati istraživanja pokazali su da su sve tri biljke uspjele ukloniti otprilike polovicu količine dušikova doksida iz komore u samo sat vremena, i to bez obzira na okruženje (svjetlost ili tamu, vlažne ili suhe uvjete).
"Biljke koje smo odabrali jako su se razlikovale jedna od druge, no sve su pokazale veliku sličnost kada se radilo o sposobnosti uklanjanja NO2 iz atmosfere", rekao je dr. Christian Pfrang, koji je vodio studiju.
Pet sobnih biljaka u manjem uredu smanjuje razinu onečišćenja za 20 posto
Da bi svoja otkrića stavili u kontekst, znanstvenici su izračunali da u slabo prozračenom manjem uredu s visokom razinom onečišćenja zraka pet sobnih biljaka smanjuje razinu NO2 za 20 posto.
No u većem bi prostoru učinak triju biljaka bio manji i iznosio bi oko 3,5 posto. Stručnjaci kažu da im još uvijek nije u potpunosti jasan mehanizam kojim se biljke služe u uklanjanju NO2.
'Ni tijekom duljih eksperimenata nismo zamijetili naznake da su biljke otpustile dušikov dioksid natrag u atmosferu, pa pretpostavljamo da se odvija biološki proces u koji je uključeno i tlo iz kojega biljka raste, no još ne znamo objasniti o čemu je točno riječ".
Udisanje zraka s visokom koncentracijom NO2 može iritirati dišne putove ljudskoga respiratornog sustava te može biti posebno štetno za osobe s respiratornim bolestima, osobito one koje boluju od astme.
Osim što mogu iziritirati sluznicu dišnih putova i rezultirati njihovom upalom, visoke razine dušikova dioksida nerijetko utječu na pogoršanje astme te dovode do simptoma poput kašlja i otežanog disanja.
U djece i starijih osoba uočena je veća vjerojatnost od razvoja respiratornih infekcija, kao i snažnija reakcija na alergene (svaka tvar koja izaziva alergijsku reakciju, poput peluda).
