Dok vani hara pandemija, naši domovi postali su najsigurnija mjesta za boravak. Većini.
No postoje i oni kojima stalni boravak u kući istovremeno znači da su u domu od 0 do 24 zatvoreni sa svojim zlostavljačima.
To je razlog zbog kojeg se strahuje od porasta obiteljskog nasilja. Čini se, zapravo, da se strahovi polako pretvaraju u stvarnost i konkretne brojke.
Jer zlostavljanje ne prestaje u doba pandemije. I toga moramo biti svjesni kako bismo mogli djelovati na vrijeme
Od Berlina do Pariza, Madrida, Rima i Bratislave, udruge koje pomažu žrtvama obiteljskog nasilja oglasile su uzbunu nakon što je Europa postala žarište pandemije.
U Francuskoj su prijave za obiteljsko nasilje porasle za 30 posto otkako je u zemlji stupila na snagu mjera zabrane kretanja uslijed krize uzrokovane koronavirusom.
Psihološko savjetovalište u organizaciji udruge B.a.B.e. isto tako je zaprimilo povećan broj poziva u vezi obiteljskog nasilja. Konkretno, zabilježen je porast od 25 posto razgovora povezanih s nekom od vrsta obiteljskog nasilja.
Sa svih strana svijeta stižu poruke kako mnogima vlastiti dom nije sigurno mjesto.
Posljednja dva tjedna, od ukupnog broja pruženih psiholoških savjeta od strane Udruge B.a.B.e., njih 75 posto vezano je uz problematiku obiteljskog nasilja.
Stres zbog socijalne izolacije povećava napetosti i rizik od obiteljskog i seksualnog nasilja nad ženama i djecom, poručili su iz Njemačkog saveznog uudruženja centara za savjetovanje i pomoć ženama (BFF).
Osim toga, rizici nisu ograničeni samo na domove u kojima je nasilje i prije bilo problem. Vjerojatnost sukoba povećavaju izoliranost, strah zbog nesigurnosti posla i financijskih problema.
Kućanstva su pod velikim pritiscima, pa čak i u obiteljima koje prije nisu imale nikakve probleme roditelji pucaju pod stresom.
Problem je daleko od samo europskog. U Kini, koja polako izlazi iz karantene, organizacija za ženska prava Weiping izvijestila je o trostrukom povećanju izvješća o nasilju nad ženama.
Centri za pomoć posvuda su primijetili pad poziva za pomoć, ali to ne mora nužno biti dobar znak.
Sada je i nasilje "zatvoreno". Upravo toga se bojimo, poručila je Martine Brousse, šefica pariške organizacije La Voix de l'Enfant (Glas djeteta).
Mnoge zlostavljene žene zovu udruge za borbu protiv obiteljskog nasilja i pitaju kamo da odu, što im je činiti.
KAMO OTIĆI, ŠTO ČINITI?
To pitanje postavili smo i već spomenutoj Udruzi B.a.B.e.
Najsigurnija je opcija prijaviti nasilje policiji i na taj način udaljiti nasilnika iz doma, no ako žrtva nema povjerenja u sustav ili zbog drugih razloga ne želi prijaviti nasilje, postoje usluge podrške koje su joj na raspolaganju, uključujući i smještaj u sklonište, rekli su nam u Udruzi i dodali kako je ova situacija novost i za sve njih. Zbog toga je, kažu, potrebno informirati javnost o posljedicama izolacije na psihološko zdravlje pojedinaca i obiteljsku dinamiku, kao i o konstruktivnim načinima suočavanja sa stresom i sukobima unutar obitelji te o problemu nasilja i oblicima pomoći koji su dostupni žrtvama.
U okolnostima socijalnog udaljavanja još je veći naglasak na ulozi onih elemenata sustava koji pojačano ostvaruju blizak kontakt sa žrtvama te su u mogućnosti prepoznati i reagirati na nasilje, a to je u prvom redu zdravstveni sustav, kažu.
Od kada traje situacija s koronavirusom i restrikcijama Udruga B.a.B.e, u prosjeku pruža nešto više od 50 pravnih savjeta tjedno, a u komunikaciji su i s mnogo većim brojem građana koji im se obraćaju u potrazi za informacijama različitog tipa.
SPRIJEČITE NASILJE
Dodali su i kako ostajanjem kod kuće svatko od nas također potencijalno postaje svjedok/inja nasilja u susjedstvu i bliskoj okolini.
Stoga je izuzetno važno osvijestiti da kao susjedi, prijatelji, rodbina i poznanici možemo spriječiti nasilje i doprinijeti zaštiti žrtve, ne samo prijavljivanjem već i učestalim stupanjem u kontakt sa žrtvom (pozivi i poruke mogu smanjiti osjećaj izoliranosti i ograničiti nasilno ponašanje) te pružanjem emocionalne podrške, kažu.
U Udruzi napominju i poznatu činjenicu da prijava nasilja može izazvati negativne reakcije kod nasilnika, zbog čega je potrebno predvidjeti rizične faktore nakon same prijave i pripremiti se.
Odluka o ostanku ili odlasku iz nasilnog odnosa jedna je od najtežih odluka, s obzirom na to da svaka sa sobom nosi određene rizike i neizvjesnosti.
Važno je obratiti se i posavjetovati se s organizacijama koje se bave žrtvama nasilja, bilo da se radi o situaciji ostanka ili odlaska iz nasilnog odnosa, poručuju iz Udruge u kojoj su sretne što mogu osigurati dostojanstvene i sigurne uvjete za žene i djecu u njihovoj sigurnoj kući te pružiti stručnu podršku onima koji im se obrate.
MORAMO SE PRILAGODITI SITUACIJI
Nažalost, ako izolacijske mjere potraju nekoliko mjeseci, i one očekuju vidljiv porast nasilja u obitelji. Trend koji je već sada vidljiv u cijelom svijetu primijeti se i kod nas.
Ostanak kod kuće za mnoge žrtve znači konstantan nadzor i prijetnju nasilja, koja je u uobičajenim okolnostima privremeno nestajala kada bi partner i/ili žrtva otišli na posao.
Mnogi nasilnici na stresove poput gubitka posla ili drugih financijskih gubitaka reagiraju upravo nasilnim ponašanjem, a takvih će situacija biti sve više kako se kriza bude produbljivala, kažu u Udruzi i potvrđuju točnost vapaja iz cijele Europe, pa i svijeta.
Ono što njima u ovoj situaciji predstavlja najveći izazov, objasnili su, jest otežan pristup žrtava mehanizmima zaštite i podrške, jer više nisu u mogućnosti fizički posjetiti savjetovališta koja predstavljaju siguran prostor za njih (osim ako se odluče za boravak u skloništu), a počinitelji nasilja s lakoćom uspostavljaju kontrolu nad pozivima i drugim oblicima kontakta koje žrtva ima na raspolaganju.
Zato naglašavaju da je važno odmah osvijestiti prepreke i prilagoditi se situaciji u što kraćem roku.
Osobe koje zovu Udrugu su najčešće majke maloljetne djece koje se teško nose za svojom izloženosti i izloženosti djece nasilju.
POTRAŽITE POMOĆ
U ovoj Udruzi nastavljaju sa stalnim pružanjem besplatne pravne i psihološke pomoći. Njihove stručnjakinje, pravnice i psihologinja svakodnevno su na raspolaganju građankama i građanima bez obzira na situaciju.
Pravne i psihološke savjete pružamo putem telefona, a s građanima/građankama koji nam se svakodnevno obraćaju komuniciramo telefonom, mailom te videolinkovima, objasnili su iz Udruge.
Svi kojima je potrebna informacija ili pomoć mogu im se obratiti putem e-maila babe@babe.hr te telefona 01/4663 666 i 098/9824 641. (Hina/Ma.B.)
