Prema našem iskustvu 80 posto žena po napuštanju skloništa živi samostalan život bez povratka počinitelju nasilja, rekli su nam u riječkoj Udruzi za zaštitu obitelji U.Z.O.R. kada smo počeli razgovor o ovoj teškoj temi.

Ovaj, za žrtve nasilja, ohrabrujući podatak bio je povod za daljnji razgovor. On se, rekli su nam, odnosi na dugoročno praćenje žena žrtava obiteljskog nasilja koje su tijekom 10 godina boravile u Skloništu za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji U.Z.O.R.

A dolazak do ovakvih odluka, a onda i brojki nije nimalo lak.

Ono što prethodi tome je stručan rad s naglaskom na povjerljivosti, poštivanju žrtve i njezina iskustva, njezinoj zaštiti i sigurnosti. Važan je i cjelokupni kontekst boravka u skloništu osmišljen na način da čim više potiče samostalnost u donošenju odluka i jača samopoštovanje osobe.

Žrtve nasilja su međusobno vrlo različite, sličnost postoji jedino u posljedicama izloženosti nasilju i zbog toga je važan individualan pristup. Svaka osoba je različita, susreće se s različitim teškoćama tijekom procesa osamostaljenja. Kada teškoće naizgled i djeluju slično, za samu osobu imaju različito značenje, različitu težinu, izazivaju različite osjećaje i drugo.

Za osamostaljenje je iznimno bitna i podrška šire zajednice, iznimno su važne konkretne stvari. Naprimjer koliko je lako/teško doći do podstanarskog stana, je li moguća prijava prebivališta, kakve su subvencije dostupne od strane lokalne zajednice.

U Rijeci je općenito stvoren kontekst koji olakšava samostalnost i daje podršku osobama koje su bile izložene nasilju i to svakako utječe na dugoročno osamostaljivanje, objasnila nam je Duška Car Drljača, psihologinja u Udruzi.

Za osamostaljenje su iznimno bitni podrška šire zajednice i konkretne stvari.

PITANJE BEZ JEDNOSTAVNOG ODGOVORA

Unatoč svemu, dio žena se nažalost vrati zlostavljaču. Na pitanje zašto se to događa nema jednostavnog i univerzalnog odgovora, kaže psihologinja.

Za svaku osobu različite su stvari koje doprinose ostanku u nasilnom odnosu. Ono što možemo reći da je da često ulogu imaju različita kognitivna pravila koja se uče iz različitih izvora, uključujući i poruke koje se dobivaju iz društva. npr. pripisivanje odgovornosti za nasilja — sama sam kriva, izazvala sam ga...

Za održavanje postojećeg odnosa - ženina odgovornost je da drži obitelj na okupu.

Vjerovanja o vlastitoj nesposobnosti - ne mogu bez njega, neću uspjeti i mnoga druga.

Također počinitelj nasilja kroz tipični nasilni obrazac u odnosu, kroz kontrolu, izoliranje i zastrašivanje, nastoji zadržati moć koju ima nad žrtvom nasilja
, objašnjava Car Drljača.

OPĆEDRUŠTVENI PROBLEM

A zbog navedenih razloga problemu nasilja je važno pristupati kao općedruštvenom problemu.

Na taj način do osoba izloženih nasilju dopiru poruke koje ukazuju na to da je počinitelj odgovoran za nasilje, da nasilje nije nešto na što treba pristati, da ima realnih mogućnosti za kvalitetniji nenasilan život, te općenito pružiti podršku ovisno o potrebama osobe, kaže Car Drljača.

Dotaknuli smo se i načina na koji razgovarati sa zlostavljanim ženama.

Za razgovor sa žrtvom nasilja važno je uvažavanje njenog iskustva, znati da se ima gdje obratiti za pomoć, da zna da postoje stručnjaci koji rade posebno sa žrtvama nasilja. Bitno je dati informacije gdje se može obratiti za pomoć, a ukoliko smo u mogućnosti, možemo ponuditi podrušku u vidu praćenja prilikom odlaska na npr. sud, podnošenje prijave i slično, kaže psihologinja.

Problemu nasilja je važno pristupati kao općedruštvenom problemu.

PREPOZNAVANJE NASILNIKA

A kako žena može na vrijeme prepoznati da je u vezi s nasilnikom? Psihologinja kaže da postoji cijela lepeza ponašanja unutar nasilnog obrasca.

Inicijativa Spasi me organizira prosvjed u Zagrebu 16. ožujka "Spasi me": Inicijativa iza koje je stalo više od 30.000 ljudi organizira prosvjed protiv nasilja

Neka ponašanja su vidljivo zlostavljajuća i svi ih prepoznajemo kao takve, druga ponašanja su suptilna s ciljem slabljenja samopoštovanja i mogućnosti djelovanja žrtve i njih je nešto teže prepoznati. To su uglavnom razna kontrolirajuća i izolirajuća ponašanja.

Moguće je, barem u početku, da ostanu neprepoznata ili da se tumače kao izraz ljubavi, brige npr. "stalo mu je do mene", "stalno želi znati gdje sam", "želi provoditi vrijeme sa mnom, ne stignem se družiti s drugim ljudima".

Ono što često čujemo u radu je da je na početku bio prisutan osjećaj kako nešto nije u redu, da je bilo teško imenovati što to konkretno nije kako treba uz jednu sumnju u vlastitu procjenu.

U takvim je trenucima bitno razmisliti o tome što nam ti neugodni osjećaji nesigurnosti i zabrinutosti poručuju te podijeliti svoja razmišljanja s drugim osobama, kaže Car Drljača.

POMOĆ

Za žene koje se nađu u situaciji u kojoj postaju žrtve nasilja postoje udruge i institucije kojima se mogu obratiti za pomoć, a sukladno Protokolu o postupanju u slučajevima obiteljskog nasilja svi su dužni žurno odgovoriti na potrebe žrtve.

Konkretno, Udruga U.Z.O.R.  provodi programe usmjerene na pomoć, podršku i povećanje sigurnosti žrtava.

To su Savjetovalište i sklonište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja.

Na besplatnom SOS telefonu Savjetovališta i skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja U.Z.O.R. 0800 333 883 žena može u svako doba dana dobiti podršku i pomoć stručne osobe, psihologinje ili socijalne radnice, naručiti se za dolazak u savjetovalište, dobiti informacije o smještaju i dr.

U U.Z.O.R.-u se provodi i Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja, što je posebno važno za žrtve koje nisu donijele odluku o prekidu partnerskog odnosa, kao i za eventualne nove partnerice počinitelja nasilja koje su, ukoliko se ne radi s počiniteljima, potencijalne žrtve.

Također, pratimo potrebe osoba koje su izašle iz nasilnih odnosa, na način da kroz projekte nastojimo dodatno utjecati na podizanje kvalitete svakodnevnog života, putem edukacija, izleta i slično, objasnila nam je psihologinja djelovanje Udruge.

U vezi s nasilnikom na samom početku je često prisutan osjećaj da nešto nije u redu.

ŠTO SE JOŠ MOŽE UČINITI?

A kada se, kaže, razmišlja o onome čega nedostaje, više se nameće ono na čemu još ima prostora za poboljšanja, u smislu da se spriječi retraumatizacija žrtava.

To je prvenstveno ujednačavanje rada sustava npr. da se u svim postupcima koji se vode uvažava iskustvo nasilja koje je osoba prošla, da se procjenjuje tko je primarni počinitelj nasilja.

To se može postići kontinuiranom senzibilizacijom i edukacijom stručnjaka koji rade u sustavu.

Važno je znati da uz sama nasilna ponašanja i neki postupci koji su samo iritirajući ili blago povrjeđujući u nenasilnim odnosima, u nasilnom odnosu imaju potpuno drugi učinak, jer dovode do uvjetovane reakcije straha, objasnila je Car Drljača.

Pročitajte i zabrinjavajuće podatke istraživanja o nasilju u vezama među mladima u Hrvatskoj.

Dio žena se unatoč svemu vrati zlostavljaču
Dio žena se unatoč svemu vrati zlostavljaču Foto: Getty Images