Upravo tada često nastaje panika, posebno na društvenim mrežama gdje se može naići na komentare kako dijete “već mora znati čitati” ili će inače zaostajati. No stvarnost školskog kurikula i rada u učionici daleko je od toga.
Učitelji ističu da je prvo polugodište posvećeno postupnom prilagodavanju, razvijanju osnovnih vještina, ali i stvaranju pozitivnog odnosa prema školi i učenju.
Da bismo zaista dobili uvid u nastavu prvog polugodišta prvpg razreda osnovne škole, porazgovarali smo s Radojkom Oreški, učiteljicom razredne nastave s više od 40 godina radnog iskustva.
Kako nam kaže, prvih mjesec dana u prvom razredu je pripremno razdoblje. Djeca upoznaju novu okolinu, stječu nova pravila ponašanja i privikavaju se na njih, usvajaju kućni red škole.
Naravno da dijete ne treba znati čitati prije polaska u školu. To se uči u školi, ali uglavnom djeca već poznaju barem neka slova i brojke. Rekla bih da je važnije da dijete do polaska u školu zna pozdraviti, zahvaliti, zavezati tenisice, odjenuti jaknu, obući papuče, pristojno jesti, uredno složiti stvari na klupi, dodaje učiteljica.
No koji su zapravo ciljevi prvog polugodišta i kako zaista izgleda nastava?
Na samom početku prvog razreda djeca čitaju globalno, što znači da čitaju sliku riječi. Na primjer, globalno se čitaju riječi je, na, škola, početnica, učenik, dobar dan, molim, hvala i slično. Rade se i grafomotoričke vježbe. Vjerujem da će svaka učiteljica/učitelj to objasniti roditeljima na prvom roditeljskom sastanku.
Nakon prvih mjesec dana kreće se s obradom velikih tiskanih slova, najprije samoglasnika. Tada počinje razdoblje glasovne analize i sinteze riječi odnosno početno čitanje i pisanje, objašnjava nam učiteljica Oreški.
No, čitanje i pisanje nisu jedini u središtu pažnje.
Osim čitanja i pisanja, kod djece se razvija kultura govorenja i potiče usmeno izražavanje. Kako nam kaže učiteljica, uvježbava se odgovoriti na pitanje cjelovitom rečenicom, slušati što drugi govore, ne upadati u riječ.
Važno je i pisanje. Paziti da se slova pišu točno i uredno u crtovlje. Nakon obrade dva, tri slova pišu se i prvi diktati, ali svemu se tome pristupa opušteno i bez pritiska.
Poznavanje slova prije polaska u prvi razred nije garancija uspjeha.
Dakako, svaki je učenik individualno biće, pa samim time u jednom razrednom odjeljenju može biti i onih koji su već savladali i čitanje i pisanje, no učitelji to uvijek imaju na umu, što nam potvrđuje i učiteljica Radojka.
Ako utvrdimo da u razredu imamo „čitače“, njima ćemo sigurno dati da čitaju složenije rečenice ili kraće tekstove, npr. slikopriče. No važno je istaknuti da od samog početka treba učiti izražajnosti u čitanju i razumijevanju pročitanog. Djeca nikako ne bi smjela učiti čitati „slovo po slovo“ (u sebi pročitati slova i naglas reći riječ).
Tehniku učenja čitanja će također učiteljice/učitelji objasniti roditeljima. Djeca koja nisu „čitači“ će postupno, kako nauče koje slovo, čitati najprije jednosložne, pa dvosložne riječi. Kada se obradi pojam rečenice, čitat će i njih.
Dodaje da savladano čitanje prije polaska u prvi razred nije garancija ničega.
Navest ću primjer kada je učenica koja je došla u prvi razred i čitala, gotovo do kraja školske godine nije nimalo napredovala što se tiče izražajnosti i razumijevanja pročitanog, dok su drugi učenici koji nisu znali čitati postupno uspješno napredovali i nadmašili ju.
Važnost podrške roditelja
Ipak, roditeljima je ponekad vrlo teško prihvatiti da je njihovo dijete krenulo u jednu novu etapu života te nerijetko pred njega, čak i nehotice, stavljaju nerealna očekivanja. Upravo je zato važna uska suradnja učitelja i roditelja, a ne vršenje pritiska.
Kad učenik dođe u prvi razred, znači da su mi ga roditelji povjerili i on postaje moje dijete. To je tako, ili barem trebalo biti, kod svake učiteljice i učitelja. Učitelji su podrška djeci i roditeljima. Roditelji prije svega trebaju biti dosljedni i surađivati s učiteljima. Nikako djecu ne treba plašiti sa školom ili nakon povratka djeteta iz škole započeti odmah s pitanjima kao što su Kako je bilo u školi? Što ti je rekla učiteljica? Trebaju im pomoći u prvim školskim tjednima, ali nikako ne odrađivati školske obaveze umjesto njih, pojašnjava nam učiteljica.
Za sve one koji se pak ipak nerazložno boje da će njihovo dijete na neki način zaostajati ako odmah ne savlada čitanje, ima poruku:
Dragi roditelji, učiteljica sam koja radi u školi više od 40 godina i vjerujte mi da vaše dijete neće nimalo zaostati u savladavanju gradiva ako na početku školovanja ne zna čitati.
Slušajte svoju učiteljicu/učitelja, potičite dijete u čitanju i budite mu primjer. I čitanje se uči vježbajući.
Tehniku čitanja treba savladati. Čitajte mu i čitajte s njim, pobrinite se da zavoli čitanje. Ako tako napravite, kasnije neće biti problema s čitanjem lektire, zaključuje Radojka Oreški.
