Razorni potresi u Sisku, Glini, Petrinji i okolnim selima obilježili su kraj godine koja nas nije mazila, koja je iz dana u dan pred nas stavljala nove izazove. No ono dobro što nam je donijela jest to što smo pokazali da itekako znamo biti ljudi, i to baš onda kada je najpotrebnije.
Na potresu pogođenom potresu brojne su obitelji ostale bez svega. U bježanju iz kuća i spašavanju žive glave nikome nije padalo na pamet uzimati stvari poput higijenskih uložaka, kreme za ruke, četkice i paste za zube, gumice za kosu, škarica za nokte, rukavica....
Sve su to stvari koje su svakodnevno potrebne ženama i koje uzimamo zdravo za gotovo, uopće ne razmišljajući o tome što ih imamo i što u miru, bez podrhtavanja tla, možemo obavljati svoje male rituale ljepote.
Toga je itekako postalo svjesno nekoliko žena okupljenih oko jedne od inicijativa.
SOS ONA
Među mnogim stvarima izgubljenima u potresu svakako su i ženske torbe, nerijetko jedan gotovo zaseban mali svijet poznat samo njegovoj vlasnici. Zato su tri žene, Mirta, Ivana i Marina, pokrenule akciju SOS ona koja je u svega nekoliko dana u istoimenoj grupi na Facebooku okupila nekoliko tisuća članica.
Prenosimo njihovu objavu:
Drage naše,
o ženskoj torbici i njezinu sadržaju ispisane su stranice i stranice. Sve mi znamo koliko to malo ili veliko čudo znači i koliko nam je svaka od tih sitnica potrebna. Nažalost, tisuće djevojaka i žena u utorak, 29. 12. 2020. ostale su bez svojih osobnih stvari koje nitko osim njih ne treba, ne vidi i ne otvara.
U tim se torbicama ponekad nalazio njihov cijeli svijet, pored ponekog ruža ili malenog ogledalca možda su se tamo nalazili i komadići čokolade koju nisu stigle pojesti, tablete protiv glavobolje, fotografije najdražih, maskica za lice ili dezinficijens.
Cijela se Hrvatska još jednom ujedinila i prikupila značajne količine pomoći za sve u potrebi. I mi smo svjesne kako ženska higijena ne završava na ulošcima i vlažnim maramicama, da jedan šampon bez četke za kosu ne znači sve, da život unatoč svim preprekama ne staje. Zato nam je cilj skupiti SOS torbe za svaku „nju“ sa svim sitnicama koje svaka od nas koristi na dnevnoj bazi.
Često naglašavamo kako su sitnice te koje život znače, a mi nismo statičari, nismo statisti, nismo inženjeri, nismo liječnici, ali jesmo žene i znamo što drugim ženama treba i koje su to sitnice koje nas razvesele svakog dana i večeri u našim potrebama, kažu.
Žene su zamolile druge da jednu svoju torbu koja im je višak, a to svakako ima svaka od nas, napune proizvodima kao što su:
ručnik
donje rublje
čarape
vlažne maramice i ulošci
sapun ili gel za tuširanje
četkica i pasta za zube
dezodorans
ogledalo
škarice za nokte
pinceta
četka za kosu
šal, kapa i rukavice
dezinficijens i maska za lice
rezervne baterije
poruka s kontaktnim podacima kako bi se žene koje će dobiti torbe, budu li to željele, mogle javiti onima koji su ih poslali i tako možda i u ovim najtežim uvjetima stvoriti neka nova prijateljstva.
Odaziv je bio veći od očekivanog. U svega nekoliko sati prikupljeno je više od 400 paketa, a inicijatorice ideje u srijedu ih odvoze u potresom pogođena mjesta kako bi, barem nakratko, razveselile svaku ženu. No zasigurno će biti i naknadnih prikupljanja, a informacije o tome možete pratiti u Facebook grupi SOS ona.
OVO NIJE KRAJ
Iako smo ovih dana, kao i uvijek kada našu zemlju zadesi velika tragedija, pokazali koliko možemo biti ujedinjeni, kako mogu kao rukom odnesene nestati sve podjele, trebamo biti svjesni da neće sve biti gotovo za nekoliko dana.
Izvucimo najbolje što možemo iz ove tragedije, dajmo koliko možemo i kada možemo. Jer pomoć će trebati još dugo, a iz nje će možda nastati neraskidiva prijateljstva koja će trajati čitav život.
Obnova kuća trajat će mjesecima, pa i godinama. Sve potrepštine koje ovih dana prikupljamo neće trajati zauvijek.
I zato se nemojte osjećati loše ako u prvotnom stanju šoka, ako ste i sami osjetili potres, niste bili u stanju dati donaciju ili osobno pomoći na licu mjesta, ako ste samo plakali ili ako ste novu godinu dočekali u toplom domu s dragim ljudima. Sve su te emocije sasvim normalne.
Izvucimo najbolje što možemo iz ove teške tragedije, dajmo koliko možemo i kada možemo. Jer pomoć će trebati još dugo, a iz nje će možda nastati neraskidiva prijateljstva koja će trajati čitav život. Stavit ćemo flaster na sve ono što je ranjeno i ispisati nove, sretnije priče.
