To su samo neke od rečenica koje, svjesno ili nesvjesno, govorimo djevojčicama i dječacima od njihove najranije dobi. I upravo one čine velik dio krivnje za ono čemu svjedočimo u čitavoj regiji.
Dok danima čitamo mučne priče o seksualnom zlostavljanju i seksualnom uznemiravanju, ne možemo se ne zapitati gdje smo toliko pogriješili.
Kako je moguće da nakon više od stoljeća borbe sufražetkinja žena još uvijek ne može samostalno šetati bez straha i da ne shvaćamo da njezino Ne znači isključivo Ne, da mora strahovati od autoriteta i pognuti glavu kada joj se upute seksistički komentari?
Kako je moguće da kao društvo toleriramo desetljeća zlostavljanja i uznemiravanja, a na koncu upiremo prstom u žrtvu i pitamo je zašto je šutjela?
Međutim, svi ti ljudi nisu postali takvi preko noći. U svemu tome iznimno je veliku ulogu imao odgoj. Upravo smo zato razgovarali s magistrom psihologije Teom Magdić, koja nam je dodatno objasnila ovu tematiku i ukazala na to kako od prvog dana treba odgajati dječake da bi poštovali djevojčice i žene.
Sve ono što dijete nosi u sebi i sve što ga okružuje utječe na odgoj. Od djetetova temperamenta, afiniteta, do stila roditeljstva, komunikacije, vrtićkog i školskog okruženja. Za djecu često kažemo da su spužvice dok su mali; ona idu kroz svijet i upijaju iskustva, događaje, riječi i izraze, i tako stvaraju sebe i svoj pogled na svijet, ističe psihologinja.
Kako dodaje, kada govorimo o odgoju dječaka i djevojčica, ne možemo ignorirati razlike.
U mnogim sredinama dječake se potiče na inicijativnost, hrabrost, snagu i potiskivanje emocija, dok se od djevojčica očekuju nježnost, briga o drugima, ali i stavljanje drugih na prvo mjesto.
Poticanje tih karakteristika kod dječaka često je popraćeno izrazima poput 'Ti si sad već veliki dečko, a veliki dečki se ne ljute zbog gluposti' ili 'Veliki dečki ne plaču!', što je potpuno pogrešno. Veliki dečki se ljute i veliki dečki plaču.
Potiskivanje emocija i njihovo neizražavanje ne znači da te emocije ne postoje unutar odraslog muškarca ili da ga na neki način ne muče. Dječacima, kao i djevojčicama, treba omogućiti slobodno izražavanje stavova i emocija.
Nažalost, u tradicionalnom društvu pred dječake se još uvijek postavlja puno stereotipnih očekivanja i pravila koja mu onemogućuju normalno emocionalno funkcioniranje i kasnije u životu mogu predstavljati problem u odnosu s partnericom, napominje Magdić.
Sve se to može spriječiti odgovarajućim odgojem od prvog dana, a psihologinja ističe tri jednostavna načina za to.
Najbolji način za poučiti dijete o pristanku, osobnim granicama i poštovanju jest svojim primjerom.
1. Odgovarajte im na pitanja
Djeca vrlo rane shvate da se međusobno biološki razlikuju. Samo zato što neke apstraktne pojmove ne mogu shvatiti, ne treba im uskratiti pravilno objašnjenje. Dječaci imaju penis, a djevojčice vaginu. Sakrivanje bioloških činjenica od djece kasnije može stvoriti određeni osjećaj srama, zato im je važno odgovoriti na sva njihova pitanja.
2. Učite ih poštivanju osobnih granica
Ako nam se čini da dječak ima neprimjeren odnos prema djevojčici, bilo fizički ili verbalno, odnosno da se ponaša tako da je djevojčici neugodno, važno je da odrasla osoba dječaku da do znanja da je takvo ponašanje neprimjereno iz određenog razloga, ali isto tako da do znanja djevojčici da ne treba šutjeti i biti žrtva takvog ponašanja.
I dječake i djevojčice treba odgajati tako da budu tolerantni, poštuju tuđe granice, ali i da poštuju svoje granice i znaju se zauzeti za sebe.
3. Budite primjer
Najbolji način da se dijete pouči o pristanku, osobnim granicama i poštovanju jest vlastitim primjerom. Roditelji često djeci govore jedno, no svojim primjerom (odnosom u braku, odnosom s roditeljima) djetetu pokazuju drugo. Vrlo je važno biti konzistentan i jasan u postavljanju pravila i očekivanja djetetu, inače će dijete biti zbunjeno i nesigurno u to kako se treba ponašati.
Djetetu trebamo dopustiti da odbije poljubac ili zagrljaj ako mu to uzrokuje neugodu. Isto tako, dijete trebamo učiti da drugima pristupi s pitanjem: "Je li u redu ako te zagrlim, poljubim?" Tako trebamo pristupiti i mi svom djetetu kad nam se čini da ono osjeća neugodu ili odbojnost prema nečemu.
Napominjemo, izuzetno je važno da u takvom načinu odgoja sudjeluju i otac i majka te da oboje budu primjer. Bilo bi krajnje vrijeme da prestanemo samo majku vezivati za odgoj, a očeve gledati kao "pomoć". Ne, oni nisu nikakva pomoć. Dijete je jednako njihovo kao i majčino, a u skladu s time trebale bi biti i njihove obveze, pa tako i učenje o poštovanju djevojčica i žena. Jedino će tako naše djevojčice i dječaci, ugledajući se na pozitivne primjere iz svoje najbliže okoline, moći krojiti neku bolju budućnost. Jer zaista je bilo dosta.
