Projekt "Ruža Velika Gorica" nastao je kao rezultat suradnje Turističke zajednice grada Velike Gorice s istaknutim hrvatskim hibridizatorom i uzgajivačem ruža Josipom Roginom, autorom niza domaćih sorti.
Uspostavljena je sinergija između struke, lokalne samouprave i komunalnog poduzeća, a rezultat je trajan hortikulturni trag u javnom prostoru, koji i danas podsjeća na važnost estetskog identiteta grada, ali i pažljivog promišljanja o načinu na koji se taj identitet oblikuje i njeguje.
Sadnja ruže uslijedila je nekoliko mjeseci nakon što je tijekom svibnja 2011. organiziran prvi Festival ruža u Velikoj Gorici, manifestacija nastala kao nadogradnja postojećeg Proljetnog sajma u suradnji Turističke zajednice i Udruženja obrtnika.
Cilj je bio oplemeniti sadržaj sajma kulturnim, umjetničkim i edukativnim elementima te promovirati cvjećarsku i vrtlarensku tradiciju kroz prizmu najprepoznatljivijeg ukrasnog cvijeta – ruže. Festival je uključivao glazbeni program, likovne radionice, predavanje o ružarstvu i mini izložbe posvećene motivima ruža u lokalnoj baštini.
Poseban gost bio je upravo Josip Rogin, autor "Knjige o ružama" i "Ruže – kraljice cvijeća", koji je tada i predložio da jedna od njegovih sorti ponese ime Velika Gorica.
Riječ je o grmolikoj ruži visine do dva metra, koja je ranije nosila radni naziv "Dumovača", prema Dumovcu gdje se nalazi Roginov ružičnjak. Karakterizira je dojmljiv habitus, obilna cvatnja i izražena otpornost, zbog čega je pogodna za javne zelene površine. Upravo ta visina simbolički je povezana s imenom grada, a vizualni dojam ruže dodatno je podcrtan načinom na koji je uklopljena u urbani prostor.
Tijekom listopada i studenoga 2011. godine posađeno je ukupno 200 sadnica na ključnim lokacijama u Velikoj Gorici, u suradnji Turističke zajednice, Grada i VG Komunalca. Sadnice su otkupljene od rasadnika Porečanka iz Donjeg Miholjca, a gredice su posebno označene natpisima koji potvrđuju ime sorte, pripadnost kolekciji i autorstvo.
Ruže su potom uključene u program održavanja zelenih površina, a s vremenom su se prirodno uklopile u vizuru grada.
Danas se ruža Velika Gorica nalazi na sljedećim lokacijama:
- križanje Sisačke ulice i Avenije 153. brigade HV
- Trg kralja Krešimira, na zelenoj površini između restorana Mon Ami i Pivnice Turopolje
- Trg kralja Tomislava, ispred Muzeja Turopolja
- Park Plemenite općine turopoljske
- križanje Zagrebačke ulice i Ulice Hrvatske bratske zajednice
- zeleni otok Zagrebačke ulice, na dijelu između dvije kolničke trake, neposredno nakon autokuće Zubak
Cilj ovog projekta bio je višestruk: oplemeniti gradski prostor, podići svijest o važnosti estetske kvalitete javnih površina i uspostaviti prepoznatljiv vizualni simbol koji će s godinama postati sastavni dio identiteta Velike Gorice.
Ruža Velika Gorica u tom je smislu specifična – nije riječ o marketinškom simbolu, već o stvarnoj, živućoj sorti čije se prisustvo može doživjeti tijekom svakog proljeća i ljeta. Ovakav oblik destinacijskog označavanja pokazuje da brendiranje prostora ne mora nužno biti vezano uz logotipe ili slogane, već da može biti i tiho, organsko, simbolično – i trajno.
Dio sadnog materijala podijeljen je i građanima, kako bi ruža Velika Gorica zaživjela i izvan javnih prostora – u vrtovima, okućnicama i dvorištima.
Tako je ovaj simbol grada postao i osobni detalj mnogih domaćinstava, čime je projekt dobio dodatnu vrijednost i širu prisutnost u svakodnevici Velikogoričana.
Projekt “Ruža Velika Gorica” nadograđen je promotivnim aktivnostima u godinama koje su uslijedile. U proljeće 2012. godine organizirana je prodajna promocija hrvatskih ruža na gradskoj tržnici, dok je u sklopu drugog izdanja Festivala ruža planiran i obilazak svih gredica zasađenih ružom Velika Gorica.
Osim što je omogućio prezentaciju lokalne hortikulturne politike, projekt je pridonio i boljim rezultatima Velike Gorice u nacionalnim turističkim natjecanjima u kategoriji uređenosti.
Danas, više od desetljeća nakon sadnje, ruža Velika Gorica i dalje je prisutna na gradskim površinama. Održavana i vizualno dominantna, ona je svjedok jedne konkretne i promišljene ideje – da grad može oblikovati svoj identitet ne samo kroz infrastrukturu, nego i kroz kulturu zelenila.
Taj tihi simbol postao je sastavni dio svakodnevnog gradskog pejzaža, ali i primjer dobre prakse u kojem se estetika, hortikultura i lokalni identitet spajaju u jednu održivu cjelinu.
Kada, kako i koliko: Sve što moraš znati o orezivanju ruža
Ruža bez trnja: Znate li zašto je ovaj cvijet jedan od simbola Velike Gospe?
10 sorti ruža koje će vaš dom i vrt pretvoriti u pravo mirisno carstvo
