Međunarodni dan volontera obilježava se svake godine 5. prosinca. Na ovaj dan promiče se nesebičan rad volontera kako bi se na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini vidjelo na koje načine doprinose stvaranju boljeg društva. Upravo to čini i zagrebačka obitelj Faber, mama Višnja, tata Oliver i kći Mia, koja volontira u Skloništu za nezbrinute životinje Dumovec

Volontirati sam počela prije dvije godine. S toliko sam oduševljenja svojim ukućanima govorila o prekrasnim stanovnicima Dumovca, pa su, prvo moja kći, a onda i suprug odlučili otići u posjetu. Odmah su odlučili da žele postati volonteri u dumovečkom azilu, priča Višnja Faber, viša fizioterapeutkinja koja je svojom ljubavlju prema volontiranju zarazila i svoga supruga Olivera, profesora fizičke kulture u osnovnoj školi i kćer Miju, studenticu treće godine na studiju fizioterapije.

Višnja Faber zajedno sa svojim suprugom Oliverom i kćeri Mijom volontira u Skloništu za nezbrinute životinje Dumovec

Zašto su za volontiranje izabrali baš Sklonište za nezbrinute životinje Dumovec?

Putem radio apela, prije dvije zime, saznala sam da zagrebačka skloništa pozivaju ljubitelje životinja da pomognu pri prikupljanju potrepština. Temperature su bile vrlo niske i nedostajale su prostirke i dekice. To je bio moj prvi susret s Dumovcem... Molećivi i topli pogledi i šapice na rešetkama kaveza osvojili su me i bez imalo razmišljanja odlučila sam da moram i hoću pomoći tim dragim dušicama i na druge načine, s toplinom u glasu ispričala nam je Višnja.

U Dumovec odlazi što češće može, ponekad i tri puta tjedno, a cijela obitelj ondje je svake subote. Psi u Dumovcu smješteni su u pojedinačne kaveze, tj. unutrašnje i u vanjske kaveze u kojima se nalazi više pasa. Psima koji su tamo ostavljeni, odbačeni i prestrašeni, najviše nedostaje maženja, šetanja i trčanja za lopticama.

Tu nastupamo mi, volonteri, i prioritet izlaska u šetnje imaju psi koji stalno borave u zatvorenim kavezima. Kapacitet kaveza je dvanaest pasa i kad se njima posveti njihovo vrijeme, nastojimo pružiti pažnje i prostora i ostalim njuškicama koji nas lajanjem i cviljenjem stalno zovu i mole da ih primijetimo, kaže.


Ostale aktivnosti volontera su pranje posudica za hranu i vodu, uključivanje u pomaganje pri udomljavanju, sudjelovanje u dobrotvornim akcijama, a s odabranim psima polaze školu za dresuru pasa. S crnim slatkišem Poleom, njenim ljubimcem, Višnja je završila kliker trening u školi Vindsor.

Poleo je udomljen u Njemačku i koliko god sam sretna jer je našao dom, toliko mi i silno nedostaje, priznaje ova volonterka ogromnog srca te dodaje:

Teško mi je izdvojiti imena dragih pesonja jer su svi dragi na svoj način, svi se podjednako uvuku pod kožu i što je najinteresantnije, kojeg god da grlite taj tren mislite da baš njega volite najviše i tako unedogled.

Međunarodni dan volontera obilježava se svake godine 5. prosinca. Na ovaj dan promiče se nesebičan rad volontera kako bi se na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini vidjelo na koje načine doprinose stvaranju boljeg društva

Usrećiti tako dobro biće koje na malo pažnje odgovara neizmjernom, bezuvjetnom zahvalnošću i privrženošću meni je neprocjenjivo. Napušteni su, zlostavljani, zanemarivani, iznevjereni, a ipak sposobni i spremni sve oprostiti čovjeku i ponovo voljeti i pripadati odano i vjerno, opisuje Višnja Faber pa otkriva zašto bi svakome preporučila da izdvoji malo slobodnog vremena i krene volontirati:

Zar postoji ljepši osjećaj od onog kad znamo da smo usrećili drugo biće, da smo mu pružili ljubav koja mu toliko nedostaje? Na kraju svakog volontiranja osjećam se ispunjeno, ali uvijek mislim da bi se moglo učiniti još više. Za činiti pozitivne stvari uvijek je premalo vremena.

Zato bih pozvala sve ljubitelje pasa i maca da se uključe u volontiranje. Dati i primati ljubav, a usput provesti par sati na svježem zraku, trčati i smijati se, zasigurno je zdravije od ispijanja kava u kafićima i neusporedivo s najboljim šopingiranjem.


"ZA NIKI NITKO NIJE PITAO..."

Članovi obitelji Faber počašćeni su, kako sami kažu, prisutnošću još dva četveronožna člana: dugodlakim jazavčarem Baksom, starim jedanaest i pol godina i trogodišnjom Niki udomljenom iz skloništa u Utinji.

Jedini razlog zašto smo udomili psa iz Utinje, a ne nekog od mojih preslatkih dumovčana, je taj što tamo eutanaziraju pse nakon šezdeset dana. U Dumovcu, osim pravog doma, pripadnosti svom čovjeku i slobode kretanja, psi imaju sve, hranu, veterinarsku skrb, dresuru i nema eutanazije. Za Niki nije nitko pitao, pratila sam objave i molbe karlovačkih volontera, ali bez uspjeha.

Dan prije eutanazije sjela sam u auto i otišla po nju. Neću spominjati u kakvom je stanju bila, ali to je sada naš pas koji ima ono što su joj htjeli oduzeti... Život ispunjen ljubavlju. Njena zahvalnost je neizreciva, ispričala je Višnja Faber.

Neka i vama Međunarodni dan volontera koji se obilježava 5. prosinca bude baš taj dan kada ćete krenuti volontirati. U bilo kojoj udruzi, na bilo koji način, koliko god možete – što god da izaberete učinit ćete puno i doprinijeti stvaranju boljeg društva. Pročitajte i priču o dobrotvorki godine kojoj je volontiranje donijelo plaćeni posao i prepuno srce.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju