Zaha Hadid smatra se jednom od najutjecajnijih ženskih figura u arhitekturi s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Rođena je upravo na današnji dan prije 73 godine.
Zaha Hadid bila je prva žena na svijetu koja je primila Pritzerkovu nagradu – i to 2004. godine. Riječ je uvaženoj godišnjoj nagradi koja se često naziva i Nobelovom nagradom za arhitekturu, a koja se dodjeljuje iznimnim pojedincima koje krasi talent, vizija i angažiranost na području arhitekture te čiji rad doprinosi boljitku čovječanstva i okoliša.
U impresivnom životopisu ove iračke umjetnice i arhitektice ističu se i dvije Sterlingove nagrade za arhitekturu, zlatna medalja Kraljevskog instituta britanskih arhitekata, ali i titula Dame koju joj je kraljica Elizabeta II. dodijelila za zasluge u arhitekturi 2012. godine.
Zarana je zavoljela arhitekturu
Zaha Muhammad Hadid rodila se rodila se 31. listopada 1950. godine u Bagdadu u obitelji iz više klase. Njezin otac – Muhammad al-Haji Husayin Hadid bio je bogati industrijalac iz Mosula, suosnivač Nacionalne demokratske stranke u Iraku, a jedno vrijeme obnašao je funkciju i ministra financija u toj bliskoistočnoj zemlji. Njezina majka, pak, Wajiha al-Sabunji bila je umjetnica.
Tijekom djetinjstva Zaha je često putovala – ljubav prema arhitekturi otkrila je kao malena djevojčica posjećujući drevne sumerske gradove u južnom Iraku. Školovala se u internatima u Engleskoj i Švicarskoj te pohađala fakultet matematike u Bejrutu u Libanonu prije nego što se preselila u London 1972. godine i upisala studij arhitekture.
Tamo je pod mentorstvom europskih arhitektonskih eksperimentalnih stručnjaka poput Rema Koolhaasa i Elia Zenghelisoma otkrila svoj poziv. U želji da pronađe alternativu tradicionalnom arhitektonskom crtežu, a pod utjecajem suprematizma i ruske avangarde prigrlila je slikarstvo i apstrakciju kao nezamjenjivi dio svojeg autorskog potpisa.
Kraljica krivulja
Britanski magazin The Guardian opisao je Zahu Hadid kao kraljicu krivulja koja je oslobodila arhitektonsku geometriju dajući joj potpuno novi izražajni identitet. Ne čudi stoga što se njezin dizajn često naziva futurističkim.
Arhitektura bi vas trebala uzbuditi, smiriti, natjerati na razmišljanje, rekla je svojevremeno Zaha Hadid i tijekom svoje karijere pokušala je učiniti upravo to.
Privukla je pažnju i prije nego što je izgrađena prva zgrada prema njezinoj viziji. Maštu je zaintrigirala svojim ranim nacrtima i projektima koji su objavljeni u arhitektonskim časopisima, a koji su uglavnom ostali neizgrađeni.
Njezin dizajn za opernu kuću u Cardiffu u Walesu, primjerice, izabran je kao najbolji od strane žirija na internacionalnom natječaju, no tijelo koje ga je trebalo financirati, Millennium Commission odbilo ga je platiti. Umjesto toga posao su dali manje ambicioznom arhitektu i projektu.
Ovaj ju slučaj nije poljuljao u radu i uvjerenjima. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovala je vlastiti arhitektonsku tvrtku po imenu Zaha Hadid Architects, a paralelno se upustila i u širenje svojih ideja predajući na prestižnim svjetskim sveučilištima poput Harvard Graduate School od Design, sveučilišta Cambridge, sveučilišta Columbia, koledža primijenjene umjetnosti u Hamburgu i slično.
Od vatrogasne postaje do zvijezda
Prvi izgrađeni projekt u njezinom životopisu je vatrogasna postaja tvrtke Vitra u Weilu na Rajni u Njemačkoj. Riječ je o zgradi od betona i čelika koji se proteže na 852 četvorna metra, a koji je bio završen 1993. godine.
Nakon što je 1998. godine izgrađen Rosenthalov centar suvremene umjetnosti u Cincinnatiju u Sjedinjenim Američkim Državama prema njezinim zamislima, počele su pristizati poslovne ponude iz cijelog svijeta.
Osmislila je izgled skijaške skakaonice Bergisel i žičare u Innsbrucku, središnje zgrade BMW-a u Leipzigu i hotela Puerta America u Madridu. U životopisu ove iračke umjetnice ističe se dizajn za Aquatics centar u Londonu izgrađen za Olimpijske igre 2012. godine, Nacionalni muzej suvremene umjetnosti MAXXI u Rimu i kuća opere u Guangzhou u Kini.
Zaha Hadid radila je i na viziji spektakularne međunarodne zračne luke Daxing u Pekingu, kao i stadiona Al Janaoub u Katru na kojem se održalo Svjetsko prvenstvo u nogometu 2022. godine. Nažalost, nije dočekala završetak ovih projekata – preminula je od posljedica srčanog udara u 65. godini života.
Njezina arhitektonska tvrtka Zara Hadid Arhitects nastavlja impresivno naslijeđe svoje utemeljiteljice te pomiče granice dizajna. Pokazuje to i nedavno otvoreni Muzej znanstvene fantastike koji se prostire na 59.000 četvornih metara Chengduu u Kini, a koji izgleda poput monumentalne zvijezde sa sedam krakova što plivaju po površini jezera.
Utabala je put ženama u arhitekturi
Zaha Hadid danas se smatra jednom od najboljih arhitektica u svijetu. Njezin doprinos arhitekturi je neporeciv, a pogotovo ženama u ovoj industriji kojima je utabala put.
Kao žena u arhitekturi, uvijek si autsajder, priznala je Financial Timesu 2015. godine te dodala, ali to je u redu, ja volim biti na marginama.
Priznala je da joj se na počecima nije sviđalo što je zovu ženom arhitektom i što su je muškarci tapkali po ramenima i govorili joj da je dobra „za curu“. No kada je vidjela kakav je poticaj drugim ženama u ovoj industriji promijenila je mišljenje.
Ženama se uvijek govori nemoj to napraviti, preteško je, nećeš uspjeti, nemoj se prijavljivati na taj natječaj, nećeš ga osvojiti – one trebaju samopouzdanje u same sebe i ljude oko njih da im pomognu u napredovanju. Morate vjerovati ne samo u sebe, već i da je svijet vrijedan vaših žrtava.
Zaha Hadid prkosila je tradicionalnim vrijednostima i na privatnom planu. Nikad se nije udala, niti imala djecu, o čemu je svojevremeno rekla u intervjuu:
Mislim da ljudi ne bi trebali raditi stvari samo zato što će uskoro navršiti ovu dob i moraju imati muža. Ako pronađete nekoga i stvari funkcioniraju, imajte djecu, sjajno. Ali ako ga ne pronađete, nemojte se udavati.
