Timu mentora u 2. sezoni Zadovoljna akademije na smjeru "gastro i turizam" pridružuje se Žakline Troskot.
Žakline je napravila ono o čemu vjerojatno maštaju mnoge žene koje će se ove godine prijaviti na Zadovoljna akademiju – svoj dugogodišnji san pretvorila je u stvarnost. Nakon rada u ekonomskoj struci te 10 godina provedenih u marketingu odlučila se na veliku promjenu. Dala je otkaz i pokrenula svoju slastičarnicu.
Gastronomiju je zavoljela još u osnovnoj školi na satovima domaćinstva, a ljubav prema kuhanju i pečenju kolača s godinama je bila sve jača. U jednom trenutku Žakline više nije mogla zanemarivati svoje želje i upustila se u veliki poslovni pothvat.
Iako je radila odličan posao u marketingu u odjelu posvećenu donjem rublju, s modnim revijama i modnim kolekcijama u opisu posla, u njemu se nije mogla kreativno izraziti onako kako je htjela.
Uvijek navodim da nisam talentirana za pjevanje, crtanje, pisanje, ni za što osim za kuhanje. Ljubav prema kuhanju postojala je oduvijek, a s vremenom, s godinama, više nisam mogla ignorirati tu želju.
Jednostavno sam se odlučila na promjenu kad sam dosegnula maksimum u tvrtki u kojoj sam radila, kada sam shvatila da ne mogu više napredovati. Netko bi rekao: 'Imaš dobru plaću, baš te briga, odradiš što treba.' Ali ja za sebe osobno nisam vidjela mogućnost napretka. Bila sam u godinama kad sam rekla: 'Sad ili nikad', govori Žakline.
Žakline je napravila ono o čemu vjerojatno maštaju mnoge žene koje će se ove godine prijaviti na Zadovoljna akademiju – svoj dugogodišnji san pretvorila je u stvarnost.
Glavna motivacija za promjenu bila je kreativnost, neutaživa potreba da radi nešto što će je ispunjavati. Imala je potporu najbližih, ali priznaje da je bilo onih koji nisu baš vjerovali da može uspjeti u svom naumu.
Rekla sam svojoj obitelji da nemamo što izgubiti jer ja se ne bojim rada. Nikada ga se nisam bojala. Ako nešto nešto i krene krivo, uvijek mogu naći posao, pa sam rekla: ''Ništa mi nije teško raditi, ako treba, čistit ću, zaradit ću za svoj kruh.' Kad sam u glavi sve posložila, spoznala da ništa ne mogu izgubiti, onda sam se upustila u to.
UPORNOST I IZDRŽLJIVOST – DVIJE KVALITETE BEZ KOJIH NEMA USPJEHA
Smatra da se ciljevi ne mogu ostvariti bez upornosti i izdržljivosti: To su dva faktora bez kojih sav talent, sve znanje pada u vodu. Ne smijete pokleknuti. Ne smijete se slomiti. Problemi su svakodnevni.
Dandanas, nakon toliko godina u poslu, svaki dan borimo se s nečim. Ideš korak po korak. Nemaš druge. Ne gledaš unaprijed što bi se moglo dogoditi, nego rješavaš problem po problem. Dođe sljedeći, pa riješiš i njega.
S administracijom nije imala većih problema prilikom pokretanja slastičarnice. Sve se odvijalo normalnim tijekom, a najveća "prepreka" bila je činjenica da je baš sve morala raditi sama.
Ja sam krenula od nule. Sama sam pekla kolače u maloj kuhinji. Konobarila sam, bila sam dostavljač. Bila sam sve. Nisam imala velike financijske potpore, nisam krenula s milijun kuna i rekla: 'Sad ću zaposliti pet slastičara, pet konobara i krenuti u posao.' To su bili najveći problemi. Nisam imala financijsku moć i potporu u obliku tima, ali bila sam spremna nadoknaditi sav taj nedostatak radom i zalaganjem. Radilo se po 38 sati u komadu. Dvije godine bez slobodnog dana, a o godišnjem da ne pričamo.
Ostala je samo obitelj, najuži krug prijatelja, a sve se ostalo rasulo jer nije bilo vremena za kave i izlaske. To je negativni dio tog puta uspjeha, ali na kraju se sve to isplatilo, prepričava svoj put do ostvarenja cilja ta uspješna žena.
Ja sam krenula od nule. Sama sam pekla kolače u maloj kuhinji. Konobarila sam, bila sam dostavljač. Nisam imala velike financijske potpore, nisam krenula s milijun kuna i rekla: 'Sad ću zaposliti pet slastičara, pet konobara i krenuti u posao.
Slaže se kako žene danas puno više od muškaraca zanemaruju svoje interese zbog posla, obitelji i obveza te ih stavljaju u drugi plan: Doista je tako dok to ne osvijestiš i vidiš da samu sebe gubiš. Odradiš jedno, pomogneš drugome, znaš da bi možda i mogao reći nekome da to napravi, ali uhvatiš se u onu zamku 'ma lakše ću sama'. U jednom trenutku život te natjera da shvatiš kako ćeš sve izgubiti od tog silnog truda jer ne možeš baš sve uspjeti sama. I nema potrebe da to napraviš sama.
Čovjek treba odrediti prioritete u određenom trenutku, a onda si uzeti dva dana i otići nekamo. Mom sinu nije ništa neobično kad čuje da mame neće biti kod kuće dva dana. Vratim se vesela, puna dojmova i pozitivne energije. Shvatila sam da je ključno uzeti vremena za sebe i nadam se da će druge žene to shvatiti.
KADA STRAST POSTANE POSAO
Iako je svoju strast naposljetku pretvorila u posao, kaže da i dalje uživa u izradi slastica. Još uvijek me jako veseli kada dobro napravim neki desert. Još uvijek sam ljuta kad mi nešto ne uspijeva, kad u mojoj glavi to sve savršeno izgleda, a u stvarnosti nikako da dobijem to što sam zamislila. Još uvijek imam tu strast da 'ganjam' okuse i nove ideje u svojoj glavi, s osmijehom priča Žakline.
Na naše pitanje bi li i danas bila spremna na promjenu kada bi se zaljubila u neku drugu profesiju ili jednostavno poželjela raditi nešto drugo, odgovorila je sasvim iskreno: Bila bih malo manje hrabra, možda ne bih krenula baš od nule.
Htjela bih ipak imati malo zaleđe kako bi mi bilo lakše. Međutim, svejedno bih krenula u ostvaranje svoje životne želje jer to čovjeka zaista ispuni. To zadovoljstvo kad znaš da živiš nešto što voliš.
Želite li i vi osvojiti jednu od edukacija u smjeru "gastro i turizam" ili u nekoj drugoj tematskoj cjelini, javite nam se na našu Zadovoljna akademiju.
