Špinat spada u grupu lisnatog povrća koje sadrži relativno visok postotak nitrata, koje resorbira iz zemlje preko korijena.
Kada špinat odstoji, osobito ako je posrijedi termički obrađena naminica, količina nitrata se povećava, a oni se u kuhanom špinatu procesom vrenja čak pretvaraju u nitrite. Oni su opasni jer se u organizmu spajaju s aminima i tvore visoko kancerogene spojeve koje nazivamo nitrozoaminima, objasnila je nutricionistkinja i znanstvenica Dagmar von Cramm.
Ostaci kuhanog špinata ne smiju se čuvati na sobnoj temperaturi te ih odmah treba spremiti u hladnjak
Ako samo nakratko podgrijete špinat neposredno prije konzumiranja, ne morate se brinuti, kazala je von Cramm, upozorivši da se to ne odnosi na sasvim malu djecu, kod koje u najekstremnijem slučaju posljedica može biti gušenje.
Ostaci kuhanog špinata ne smiju se čuvati na sobnoj temperaturi. Odmah ih treba spremiti u hladnjak. Neposredno prije konzumiranja samo ih nakratko podgrijte. Zapravo je najbolje pripremiti samo onoliko špinata koliko se može pojesti za jedan obrok, savjetuje Dagmar von Cramm.
Špinat se može jesti sirov, kao salata. Bogat je vitaminom A, C i beta-karotenom i folnom kiselinom. Ovo povrće dugo se smatralo najboljim izvorom minerala željeza, što je netočno jer ga ondje i nema u velikim količinama. Usto, ta vrsta željeza, a još je nazivamo neheminskim željezom (za razliku od heminskog kojega ima u hemoglobinu), oblik je koji se slabo i sporo upija u crijevima. Dakle, od konzumacije špinata ne bismo trebali očekivati veću korist u liječenju anemija. (Hina)
