Tvojih prijatelja uglavnom nema jer su raštrkani na sve strane pa rođendan slaviš sa starcima, eventualno pokojim rođakom ili djetetom koje se zateklo u kući do tog ljeta, a koje ti nužno i nije najdraže.
Kao prava račica s djevojčicom lavicom, mogu vam potvrditi da su ljetni rođendani bili isti i prije 40 godina i sada, tako da nema tu neke generacijske razlike. Ali fućkaš rođendane, to te dopadne datumski bez pitanja.
Ljeta su nekako uvijek nosila sa sobom važne odluke. I važne stvari.
Ne znam postoji li igdje neki podatak o tome kada ljudi najčešće dobiju prvi pravi poljubac u životu, ali kladila bih se da se radi o nekom ljetnom mjesecu. I moj prvi poljubac dogodio se ljeti. Ima logike zašto je to tako. Toliko opuštenosti, preplanulosti i druženja s novim ljudima koji dolaze u tvoje mjesto ili ti odeš u njihovo kombinacija je za romansu. Još su dani dulji, pa ti ostaješ dulje vani, što dodatno pojačava osjećaj zrelosti u tebi.
Strašno sam voljela moja ljeta na otoku. Mama je bila dosta konzervativna i ja sam odlazila u krevet iza crtića sve dok je trajala škola kako bih se naspavala i sutradan bila odmorna. Ali teta i barba na Hvaru puštali su me da budem budna do 10, 11, ponoći! I ne samo to, često sam znala dobiti koji dinar za džeparac, što je meni dotad bilo nezamislivo.
Ljubavni počeci mnogima su vezani upravo za ljeto, za te opuštene i neobične trenutke izvan pravila doma. A isto tako i ljubavni krahovi događaju se u istom tom razdoblju.
Što se razvoda tiče, ona se statistički također često događaju ljeti, krajem kolovoza konkretno. Moji roditelji dio su te statistike. Sjećam se da sam došla kući nakon tri mjeseca provedena na otoku, a oca više nije bilo. Roditelji su iskoristili odsutnost djece da se rastanu, posvađaju po tko zna koji put, iznesu fizički van prljavo rublje i presele ga na novu adresu.
Iako me rastava mojih roditelja nije iznenadila (štoviše, čak i kao djetetu mi je bilo drago da sam doma zatekla samo jednog roditelja), pitala sam se zašto su to napravili baš tada, kad nas nije bilo.
Čitala sam nekidan zašto je to tako…
Neki ljudi naprave plan za godišnji već u siječnju, pa ne žele upropastiti još taj jedan zadnji godišnji, posebno ako imaju djecu. Drugi pak početak nove školske godine žele započeti mirno nakon još jednog katastrofalnog godišnjeg koji ih nije povezao unatoč silnim očekivanjima.
Ljeto označava stanku, ali i prijelaz
Nisu ljeta povezana samo s važnim ljubavnim odlukama. Baš kao i za Novu godinu, i ljeti nerijetko odlučujemo povući neke druge poteze. Jer ljeto označava stanku, ali i prijelaz. Ljeto nam dopušta da stanemo i razmislimo. Ljeto je svake godine kao neka mini pandemija koja te može promijeniti.
Sjetite se koliko se svijet promijenilo nakon 2020. godine kad samo odjednom imali više vremena za boravak kod kuće, za razmišljanje, za stanku, za predah. Pandemija je donijela sa sobom više beba, rastava, ali i drugih životnih promjena, primarno poslovne prirode.
Takve stvari donose i ljeta. Jer nam odmak od svakodnevice pruža priliku da ne trčimo samo od zadatka do zadatka, već da razmislimo. Da ne moramo. Da testiramo.
Neki od mojih prijatelja i poznanika prošli su poznati Camino u Španjolskoj. Moram li spomenuti da je bilo ljeto?
I svima je to hodanje od mjesec danas nekako otvorilo misli ka novim stvarima, posložilo ih je. Gotovo svi su nakon toga promijenili svoj život. Neki su odlučili rastati se, neki pak imati djecu, neki dati otkaz, neki razviti biznis.
Vjernici među njima vjeruju da je to zbog nekog utjecaja više sile, ali ja vjerujem da su napokon imali mjesec dana biti sami sa sobom i razmisliti o svemu bez žurbe. Neke kockice same se poslože kad im date dovoljno vremena. A ljeti ga uglavnom imamo najviše.
