Točno je toliko godina prošlo i od božićnog evergreena "Last Christmas" grupe Wham!, objavljenog 3. prosinca 1984. godine.
Mi koji smo odrastali u osamdesetima u Jugoslaviji znamo da je trebalo proći vremena da tek objavljene pjesme iz zapadnog svijeta dođu do nas, pa se ne sjećam kada sam prvi put čula "Last Christmas", ali se sjećam svoje prve kazete koju sam kupila kao klinka - "Thriller" Michaela Jacksona. Prva ploča mi je bila Madonnin prvi album "Madonna".
Nekad se pitam osjete li današnja djeca takvo uzbuđenje i sreću kada slušaju svoje idole, s obzirom da je danas sve neusporedivo dostupnije. Hoće li i ona imati nezaboravna sjećanja na trenutak u kojem im je neka pjesma obilježila život, kao što to bude kada je napokon čuješ na radiju ili vidiš spot na MTV-ju?
Mi smo tada iščekivali da na radiju puste stvar koju volimo, ajme kakvo je to iščekivanje bilo!
Ma zapravo kao da se sve vrtjelo oko glazbe i filmova, pop kultura osamdesetih je procvjetala i doživjela potpuni bum i što se toga djela tiče, osamdesete su bile idilično vrijeme.
Snimljeni su neki od najpopularnijih kultnih filmova, Prljavi ples, Top Gun, E.T., Povratak u budućnost, Gremlini, Blade Runner, Flashdance, Karate Kid samo su neki od njih, cvjetali su razni glazbeni žanrovi, dance-pop, new wave, synth-pop, heavy metal, glam metal i nastajale su besmrtne pjesme.
Uz takve filmove i glazbu nikad nije bilo dosadno i uvijek je bilo nečeg novog za otkrivati, pogledati i poslušati, pa makar to značilo i da ste mjesec dana trebali čekati da novi broj omiljenog časopisa dođe na kiosk. Bilo je to vrijeme zbog kojeg si zauvijek želio ostati mlad, kao što kaže i pjesma "Forever Young" grupe Alphaville, jedna od himni te dekade, ili se barem tako osjećati.
Čak je i TikTok, glavno okupljalište današnjih klinaca i mladih, fasciniran osamdesetima pa je pun video uradaka u kojima se odaje počast tom desetljeću, posljednjem u kojem se živjelo bez mobitela i interneta, a svijet računala tek se otkrivao.
Zahvaljujući tim videima i nove generacije otkrivaju čaroliju osamdesetih, a nerijetki su i oni koji požele da su živjeli u to vrijeme.
TikTokeri poručuju kako su osamdesete bile vrijeme bez pametnih telefona i društvenih mreža, samo mi i stvarni svijet. Nije nam trebao Facebook da ostanemo u kontaktu, naši prijatelji bili su udaljeni samo jednu vožnju biciklom od nas. Sjećamo se kako smo čekali pokraj telefona taj jedan važan poziv, a kad je zazvonio srce bi nam poskočilo.
Naše miks kazete s pjesmama snimljenima s radija (još ako si imao glazbenu liniju s dvije glave bio si totalna faca) i VHS kazete sa snimljenim video spotovima s televizije bile su legendarne, mi nismo samo gledali MTV - mi smo ga živjeli.
Nas pripadnike generacije X (naziva nas se i izgubljenom generacijom, a navodno smo i najmanje brojna u usporedbi s baby boomerima i milenijalcima), posljednje velike analogne generacije, ni ne treba podsjećati koliko su osamdesete bile nezaboravne i neponovljive i dobre godine, bez obzira na tadašnje političke prilike.
Za one koji ne znaju, generaciji X pripadaju oni rođeni između 1965. i 1980. godine.
Sve je bilo nekako jednostavnije, običnije, opuštenije, simpatičnije, pa usudim se reći i normalnije, no ne treba se držati za prošlost. Ipak, možemo si dozvoliti simpatičnu nostalgičnost koje se mnogi od nas koji smo odrastali u dragim nam osamdesetima nećemo nikada "riješiti".
U 2025. koja nam stiže bit ćemo još jednu godinu dalje od tih čudesnih osamdesetih, a za pet godina bit će daaaaleko, čak 50 godina! Ne smijemo ih zaboraviti, ne smijemo zaboraviti njihovu čar, neka nam uvijek ostanu drage jer mi X-jevci znamo da smo živjeli i odrastali u najbolje vrijeme.
Povratak retro božićnog ukrasa koji smo obožavali kao klinci
Sjećate li se ove "zaraze" iz 80-ih? Tiffany je imala samo 15 godina kada je otpjevala svoj najveći hit
