Jedna je od mojih najdražih serija kultni "Seks i gra",“ koja je prije nekoliko dana stigla na Netflix. Nije mi preostalo ništa drugo nego da je pogledam ispočetka, treći put.
Prvi put kada sam gledala Seks i grad htjela sam biti između lika Charlotte i Carrie. Uopće nisam razmišljala dublje o njima kao ženama, njihovim poslovima i nerealnim životima.
Jednostavno me zabavljalo gledati četiri različite žene kako žive u New Yorku, dejtaju i kupuju predobre cipele te otvoreno dijele svoja seksualna iskustva.
Drugi put, kada sam pregledala sve sezone ispočetka, imala sam osjećaj kako je Seks i grad serija koja je kao oni ružičasti kokteli koje ispijaju - miks osnaživanja i glamura koji je potreban svakoj ženi u kasnim dvadesetima. Uz taj koktel servirane su nam i duhovite scene i kozmopolitski snovi.
Sigurna sam da je za mnoge žene u dvadesetima to bio jedan od rijetkih prozora u glamurozni svijet New Yorka, ispunjen štiklama Manolo Blahnik, besplatnim torbicama D&G, sjajnom modom, romansom i brojnim izlascima.
Seks i grad također je serija koja je brunch učinila slavnim jer prije gledanja nisam ni znala što znači brunch.
Kod drugog gledanja serije plakala sam kada bi se Faca i Carrie rastajali po stoti put jer sam mislila kako je on utjelovljenje zla, a Carrie žena koja samo želi biti voljena.
Treći put otvorila sam oči i otkrila mane Seksa i grada, a najviše od svega otkrila sam koliko su Carrie, Charlotte, Miranda i Samantha ženski likovi koji nikako ne bi trebali biti uzor. Moj odnos sa serijom Seks i grad napokon je evoluirao.
Nakon prvih susreta s ta već četiri kultna televizijska lika divila sam se njihovoj smjelosti, neovisnosti i jednostavnoj sposobnosti snalaženja u složenosti moderne ljubavi.
Htjela sam biti poput njih jer sam mislila da su one moderne boginje koje imaju privilegiju živjeti na Manhattanu. Imale su "sve" - ili se bar tako činilo.
Da se razumijemo, trenutačno sam već na trećoj sezoni jer serija je kvalitetna redateljski, scenaristički i jedna je od rijetkih serija u tom razdoblju koja se snimala pravim filmom.
Kao nekome tko je završio filmsku režiju, to je bio dodatni aspekt koji me fascinirao, kao i ukazivao na kvalitetu toga televizijskog djela. No sada, u svojim tridesetima, na kultnu četvorku gledam drukčijim očima. Nešto što mi se prije činilo kao oslobođenje modernih žena koje stoje čvrsto iza svoje seksualnosti sada se čini kao površan prikaz osnaživanja, maskiran konzumerizmom i uskom definicijom uspjeha.
Carriena opsjednutost dizajnerskim cipelama onda kada u više navrata izgovara repliku da nema za rentu ili vraćanje u toksičnu vezu s Facom, toksično ponašanje Charlotte, koja doslovno samo gleda kako upecati muža, pa onda Mirandina stalna potreba za kontrolom i radoholičarski način života, i šlag na kraju - Samanthina stalna potraga za užitkom nauštrb prave povezanosti, postale su osobine od kojih sada zatvorim jedno oko kada gledam.
Naravno da mi je Seks i grad i dalje jedna od zabavnijih serija začinjena fantastičnim modnim igrama kostimografkinje Patricije Field.
Iako priznajem da volim dozu površnosti u serijama i filmovima, s novim gledanje serije bila sam manje očarana glamurom, a sve me više frustriralo koliko su likovi Carrie, Charlotte, Mirande i Samanthe zapravo preokupirani muškarcima, kao i nedostatkom osobnog rasta.
Ova gorko-slatka spoznaja o jednoj od mojih najdražih serija se čini iskreno kao mini prekid.
Opraštanje od serije sa zahvalnošću na lekcijama
Dok se "opraštam" od Seksa i grada kakav sam znala, napravit ću to sa zahvalnošću za lekcije koje me naučila serija. Ne govorim ovdje o modi ili muškarcima, već o važnosti njegovanja ženskih prijateljstava, kao i važnosti da ne osuđujemo druge žene.
Svaka će se žena zasigurno prepoznati u jednom od glavnih likova te u nekim komičnim ili tužnim situacijama svake od njih.
Mi smo stvarne žene, mijenjamo se, nekada zaista nemamo za stanarinu, ali onda ne kupimo cipele od 600 dolara. Mi smo stvarni likovi svojih života koji se nekada pronađemo u malim crticama iz fiktivnih života poznate četvorke iz Seksa i grada.
Zahvalna sam što postoji ova serija jer me naučila nešto o toksičnim vezama, nesigurnim ženama, nestabilnim muškarcima, seksu, ali i o plavim satenskim Manolo Blahnik cipelama kojima cijena, nažalost, ne pada od trenutka kada se jedan par pojavio u seriji.
Tekst želim završiti jednim citatom koji jest osnažujući za žene, a dolazi upravo od kultnog lika Carrie Bradshaw:
Možda nekim ženama nije suđeno da ih se pripitomi. Možda trebaju slobodno trčati dok ne pronađu nekoga jednako divljeg s kim će trčati. A možda, samo možda, taj netko smo mi same.
