Po struci odvjetnica, Zeynep Ince je odgovorna za vođenje programa razvoja žena u međunarodnoj kompaniji Philip Morris International. Društvena nepravda i neravnopravnost spolova oduvijek su joj bile bliske teme, čak i dok je bila dijete. Njezina strast prema ovim temama ujedinila se 2020. kada se pridružila skupini resursa zaposlenika Women’s Inspiration Network kao jedna od osnivačica prije nego što je prešla u Inclusion &Diversity odjel u spomenutoj kompaniji.
Sebe opisuje kao ženu, majku i aktivisticu u duši. Iskreno vjeruje u to da svi možemo, i trebamo, igrati ulogu u tome da naš svijet bude malo bolji.
Ona je to itekako napravila, a s nama je podijelila kako je sve počelo, kako je to biti žena u Turskoj, što ju pokreće u njezinoj borbi i još mnogo toga.
Kada je počelo vaše zanimanje za ženska pitanja? Sjećate li se nekog posebnog događaja koji je na to utjecao?
Počelo je kad sam bila dijete. Odrastala sam u Turskoj i imala veliku sreću što sam imala obitelj punu ljubavi i potpune podrške. Uvijek su mi govorili da mogu sve što želim i nikad se nisam osjećala manje sposobnom od svog brata. Ali nije mi dugo trebalo da shvatim kakva je to privilegija! Još uvijek je bilo mnogo djevojaka koje su se morale boriti sa svojim obiteljima samo da dobiju dozvolu za studiranje ili koje su bile prisiljene udati se.
Kad sam imala oko 10 godina, razgovarala sam sa svojom obitelji o tome što bismo učinili da dobijemo na lutriji i sjećam se da sam na to pitanje odgovorila: "Željela bih izgraditi veliko sklonište za žene i djecu koja nemaju obitelji - da ih zaštitim." Još nisam postigla ovaj cilj – i nisam dobila na lutriji – ali podržavam žene i djecu u potrebi, koliko god mogu.
Kako ste se odlučili za studij prava? Jeste li taj put odabrali imajući na umu pomoć ženama?
Poštenje je jedna od mojih najjačih vrijednosti u životu. Nisam imala na umu samo žene, ali obrana prava ljudi koji su ranjivi i prema kojima se nepravedno postupalo definitivno je bila pokretač za mene. Doista, kad sam počela studirati pravo, mislila sam da ću biti odvjetnica za ljudska prava, kao što je bio moj djed. Naposljetku sam odabrala drugačiji put, ali sam ipak sudjelovala u odgovarajućim komisijama odvjetničke komore, uključujući onu čiji je cilj bio pomoći ženama koje su pretrpjele obiteljsko nasilje, te sudjelovala u mnogim pro-bono projektima u odvjetničkom uredu u kojem sam radila prije no što sam se pridružila PMI-u.
Kako utječete na poboljšanje položaja žena u I&D?
Njegovanje uključive kulture odgovornost je svih - ne samo onih na višim pozicijama, ljudskih resursa ili djelatnika za raznolikost. I svakako ne samo briga žena. I žene, i muškarci trebaju biti zainteresirani za osiguravanje jednakih mogućnosti ženama.
Ravnopravnost spolova znak je snage organizacije, a danas je više nego ikad to jednostavno pravi put kojim treba ići. Ali to je i pametna poslovna odluka.
Dokazano je da uključiva i raznolika radna snaga potiče angažman zaposlenika, povećava produktivnost i potiče kreativnost i inovacije, što dovodi do većeg dugoročnog uspjeha.
S naše strane, postigli smo značajan napredak u poboljšanju ravnopravnosti spolova. Imamo najmanje 40 % zastupljenosti žena na menadžerskim pozicijama u cijeloj kompaniji i postavili smo novi cilj dosezanja 35 % žena na višim pozicijama do 2025. PMI je 2021. počeo implementirati uključivija globalna načela roditeljskog dopusta koja su odličan primjer uključivog pristupa PMI-a u pomaganju ženama i muškarcima (bez obzira na seksualnu orijentaciju) da postanu prisutniji roditelji, koji mogu uskladiti poslovne i obiteljske obveze.
Uvijek su mi govorili da mogu sve što želim i nikad se nisam osjećala manje sposobnom od svog brata. Ali nije mi dugo trebalo da shvatim kakva je to privilegija!
I činimo više: naši oglasi za posao koriste rodno neutralan jezik, zalažemo se za rodno uravnotežene uže izbore kandidata za posao i koristimo različite panele u procjeni talenta. Uveli smo uključivije globalne principe roditeljskog dopusta i hibridni model rada za sve zaposlenike, sada i nakon pandemije. Konačno, pokrenuli smo mrežu inspiracije za žene kako bismo stvorili prostor za zajednicu, povezanost, razumijevanje i umrežavanje između žena i muškaraca u kompaniji.
Na koji ste svoj projekt najviše ponosni?
Među projektima na kojima sam radila, neki na koje sam najviše ponosna uključuju program Žene u vodstvu (kroz koji podržavamo naše ženske talente u njihovom daljnjem rastu i razvoju), certifikat Jednakost plaća (program za cijelu kompaniju, koji uključuje vrlo detaljne revizije kako bismo dokazali da su za isti posao žene i muškarci plaćeni jednako) i podržavanje pokretanja/rasta naših tematskih grupa zaposlenika.
Što vas inspirira u svakonevnom životu? Zbog čega s radošću započinjete novi dan?
Moj najveći izvor inspiracije i radosti u životu su moja djeca. Imam sina od 7 godina i kćer od 12 godina. Ništa me ne čini sretnijom od sjaja u njihovim očima. Trudim se biti im dobar uzor i odgajati ih na najbolji mogući način, kao i svi roditelji.
Koji je najveći izazov s kojim ste se suočili u karijeri?
Mislim da je najveći izazov s kojim sam se suočila bila odluka da prihvatim dugoročni angažman u Švicarskoj, još 2013. To je zahtijevalo da razdvojimo našu obitelj na neodređeno vrijeme (kada je moja kćer bila vrlo mala), i bilo mi je zaista teško donijeti tu odluku. Srećom, moj suprug je pružio veliku podršku i potaknuo me da pokušamo - i kad pogledam unatrag, to je bila jedna od najboljih odluka koje sam donijela, i osobno, i profesionalno.
Hrvatska publika uglavnom prati položaj žena u Turskoj kroz turske sapunice koje su ovdje vrlo popularne. No kako zaista izgleda život žena u Turskoj? Postoji li velika razlika u životu onih s visokim obrazovanjem i onih bez? Kako to vide muškarci?
Obrazovanje i financijski status imaju veliki utjecaj na neovisnost žena u Turskoj, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta. U ruralnim područjima život žena je još uvijek vrlo težak. One ne mogu same donositi odluke u životu i ovise o svojim muževima koje odabiru njihove obitelji.
U velikim gradovima, gdje je pristup obrazovanju lakši, imamo vrlo snažne i uspješne žene u poslovanju, sportu, znanosti i umjetnosti koje su uzor drugima. Ali općenito, rodna nejednakost još uvijek je veliki problem u Turskoj, a jedini način da se to prevlada je obrazovanje. Stav muškaraca također ovisi o njihovom vlastitom obrazovanju i društvenim normama (koje su oblikovane obrazovanjem) u kojima djeluju.
Žene su bile u posebno ranjivom položaju tijekom nedavnih potresa u Turskoj. Kako je to utjecalo na njihove živote i svakodnevicu?
Nedavni potres jedna je od najvećih tragedija u turskoj povijesti. Srce mi još uvijek puca kada pomislim na tisuće ljudi koji su izgubili svoje živote, voljene osobe i domove. I dok je jednako užasno za sve uključene, istina je da su se ionako ranjive skupine poput žena i djece našle u nepovoljnijoj situaciji. Nažalost, gdje god se dogode, ovakve vrste tragedija povećavaju jaz nejednakosti i stavljaju žene u još teži položaj.
Za mene su najosjetljivija skupina koja duboko pati zbog potresa djeca — posebno ona koja su izgubila svoje obitelji. Slijede žene. Oporavak od ove tragedije trajat će jako dugo; ali postoji ogromna potpora koja dolazi od nevladinih organizacija i milijuna ljudi u zemlji kako bi pomogli onima kojima je pomoć potrebna.
Obrazovanje i financijski status imaju veliki utjecaj na neovisnost žena u Turskoj, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta.
Što se tiče žena, postoji grupa odvjetnica/volonterki koje su u zoni potresa kako bi ženama olakšale pristup higijenskim proizvodima jer se neke od njih možda srame tražiti ih i pružile podršku u slučaju da se suoče s bilo kakvim seksističkim ili neprikladnim ponašanjima. Za sada nema svakodnevnog života u pogođenim područjima. Strašno je hladno, a ljudi žive u šatorima, još uvijek ustrahu, u tuzi i ne znaju što dalje. To je zaista teško za pojmiti.
Što mislite, s kojim će se izazovima žene morati uhvatiti ukoštac tijekom 2023.?
Mislim da je najveći izazov žena u razdoblju nakon pandemije snalaženje u poslovnom životu. Kao što znamo, odgovornosti za brigu o obitelji i dalje su, neproporcionalno, na plećima žena, što je prepreka ženama da doprinesu radnoj snazi. Pokušaj da se pronađe prava ravnoteža između posla i života nikada nije bio lak, ali postaje još teži. Također vidimo nekoliko političkih trendova koji ograničavaju prava žena na upravljanje vlastitim tijelom ili pristup obrazovanju, što je i dalje veliki problem.
