Nakon Cvjetnice, koju zovemo i Nedjeljom muke Gospodnje, kada se diljem svijeta organiziraju svečane procesije s grančicama masline ili palme u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, vjernici čekaju Veliku srijedu, simbolički kraj korizme.
Slijedi Veliki četvrtak, dan kada se prisjećamo Posljednje večere i slavimo ustanovljenje Euharistije te Veliki petak, dan muke Gospodnje koji provodimo u tišini. U našoj seriji članaka o Velikom tjednu ovaj tekst posvećen je Velikoj suboti.
Zašto je posebna Velika subota?
Od obreda Velikog petka pa sve do večeri Velike subote, Crkva ostaje u tišini – bez misa, bez pjesme, u sabranosti. Tek se uvečer vjernici okupljaju na Vazmeno bdijenje. Prva kršćanska zajednica tu je noć provela u molitvi i pjesmi, povezujući katekumene s Kristom – raspetim i uskrslim, piše Hrvatska Katolička mreža i dodaje kako danas Vazmeno bdijenje obuhvaća četiri glavna dijela: Službu svjetla, Službu riječi, Krsnu službu i Euharistiju.
Velika subota jest dan kada se Isus odmarao od svog djela spasenja. Rekao je: Svršeno je, dajući do znanja da je njegovo djelo otkupljenja završeno.
Evanđelja bilježe kako je Isus nakon smrti položen u grob, gdje je ostao cijelu subotu. U to su vrijeme njegovi učenici, preplašeni i zbunjeni, ostali skriveni. Prema Ivanu, bojali su se da bi mogli završiti poput njega.
Zato je Velika subota dan između tame i svjetla – vrijeme tišine, tuge i iščekivanja.
Današnje se bdijenje slavi u večernjim satima kako bi se uskrsna svijeća s trostrukim usklikom Svjetlo Kristovo mogla unijeti u crkvu u trenutku kada je u crkvi potpuni mrak te kako bi plamen uskrsne svijeće rasvijetlio mračne sile i unio svjetlo u današnji svijet.
To svjetlo simbolizira uskrslog Krista koji je za nas mučen, pokopan i uskrsnuo. Zato se čin bdijenja započinje na Veliku subotu kada padne noć, a mora završiti prije zore, dodaje Katolička mreža.
Velika subota označava i kraj korizme i posta. Navečer, s bdijenjem, započinje slavlje Uskrsa – Kristovog uskrsnuća.
Provjerite koji je drugi naziv za Uskrs.
