Prije su obitelji imale puno više djece, pogledajte samo generaciju svojih baka i djedova. Kad se točno dogodila promjena u imanju broja djece?
Odgovor na pitanje zašto većina obitelji ima dvoje djece, a ne troje nije uvijek samo u osobnim željama, karijeri ili financijama. Dvoje je postavljeni "idealan standard". Promotivne slike "idealne obitelji" u reklamama gotovo uvijek prikazuju dvoje roditelja i dvoje djece djece.
Svijet oko nas oblikovan je tako da savršeno odgovara obitelji s četvero članova. Stanovi s dvije spavaće sobe, automobili koji udobno primaju dvoje odraslih i dvoje djece, hotelske sobe za “2+2”, obiteljske ulaznice za muzeje i kina.
Sve funkcionira najbolje dok vas je četvero. Onaj treći klinac često znači veći auto, skuplju sobu, selidbu u veći stan i cijeli niz dodatnih troškova.
Okolnosti koje utječu na odluku o trećem djetetu
Baš o toj naizgled banalnoj, ali vrlo stvarnoj prepreci govori i istraživanje “Car Seats as Contraception” (Jordan Nickerson i David H. Solomon). Autori pokazuju da zakoni o sigurnosnim sjedalima, npr. koliko dugo dijete mora sjediti u autosjedalici, mogu utjecati na odluku hoće li obitelj imati treće dijete.
I dok se na prvu čini da je riječ o stvarno nebitnoj sitnici, istraživanje otkriva kako upravo ti “sitni logistički detalji” mogu utjecati na demografsku sliku cijele nacije.
Kad imate dvoje djece i malen automobil, nemate probleme jer u njega stanu dvije autosjedalice. Ako biste dobili treće dijete prije nego li ovo dvoje bude dovoljno veliko da se stisne između autosjedalica, morali bi kupiti veći auto, a to je pak značajan dodatni trošak.
To nije samo logistička zamjerka, nego stvar koja u praksi može utjecati na odluku hoće li biti i treće dijete.
Jer krenete u analize svih ostalih troškova. A oni se eksponencijalno povećavaju s trećim djetetom jer je nekako sve oko nas složeno da bude po mjeri prosjeka, a to je obitelj s četiri člana.
Sve je prilagođeno za četvero
Kad obitelj već ima dvoje djece ispod “sjedeće dobi obavezne autosjedalice”, vjerojatnost da će imati treće dijete u sljedećoj godini opada za oko 0,73 postotna boda u promatranom uzorku žena od 18-35 godina.
Dakle, istraživanje “Car Seats as Contraception” jasno pokazuje da razne “logističke prepreke” (moraš li imati veći auto, hoće li stara sjedalica stati, dodatna sredstva) mogu imati konkretnog efekta na odluku o trećem djetetu.
Ovo ne znači da su sve te prepreke svugdje presudne, ali su empirijski dokaz da “sitni” troškovi i neprilagođeni standardi (poput automobila s mjesta za dvije sjedalice, soba za četveročlanu obitelj, hoteli koji naplaćuju treću osobu kao dodatno) nisu samo frustracija, nego oni utječu na biološke i društvene odluke.
Je li svijet zaista dizajniran za obitelj s četvero članova?
Odgovor je "da".
Pogledajte samo primjere oko nas.
Automobili: većina standardnih osobnih auta ima 2 stražnja sjedala s ISOFIX-om i jedva mjesta za treće dijete u sredini. Kod većine modela je praktično nemoguće legalno i sigurno smjestiti tri dječje sjedalice u jedan red.
Taksi i rent-a-car: osnovna vozila su uvijek za 4 putnika + vozač, kombiji se dodatno plaćaju.
Avioni: redovi sjedala od 3 + 3 ili 2 + 2 su idealni za četveročlanu obitelj, a obitelj s 5 mora se dijeliti.
Stanovi i hoteli: većina apartmana i hotelskih soba je dizajnirana za 2+2. Kod 3 djece morate uzeti skuplju "family suite" sobu ili 2 sobe.
Turistički aranžmani: paket aranžmani (all-inclusive, resorti) gotovo uvijek računaju “djeca gratis” do dvoje, a treće dijete se naplaćuje.
Namještaj: standardni stolovi, garniture i setovi (npr. stolice u kompletu) često dolaze u 4 komada.
Ulaznice: obiteljske karte za kina, muzeje, i parkove često uključuju 2 odrasla + 2 djece. Treće dijete se računa posebno.
Tematski parkovi i lunapark vožnje: većina vozila ima 4 sjedala.
Restorani: standardni stolovi su za 4 osobe. Za 5 treba spajati stolove ili dobivati nezgodan raspored.
Pakiranja hrane i pića: sokovi u pakiranju 4 komada, jogurti u setu od 4, ulaznice "family pack 4".
Društvene igre: često predviđene za 2-4 igrača, rijetko za 5.
Kad ovako dobijete presjek stanja, zaista se nameće da je treće dijete "višak".
I za kraj, mislim da je sasvim opravdano pitati se: ako bi gradovi, zakoni, automobili, stanovi, hoteli i porezne regulative bili dizajnirani ne za "četveročlanu obitelj", nego za petero članova, bi li više ljudi biralo imati treće dijete?
Studija o autosjedalicama daje vrlo konkretan odgovor: “da".