Ima onih koji odluče ostati, ali uz pomoć nekog zajedničkog projekta oko kojeg će im se život sad vrtjeti. Nekima od njih taj je projekt koji daje nadu – dijete.
Zamislite dva scenarija:
Scenarij 1: dvoje ljudi imaju problema u odnosu
Scenarij 2: dvoje ljudi imaju problema u odnosu, ali samo s manje sna te više stresa i odgovornosti.
Što mislite, hoće li scenarij broj dva popraviti odnos? Teško. Ne sam po sebi.
Ne čudi što se puno brakova raspadne u prve dvije godine djetetova života. U to je vrijeme život roditelja prilično kaotičan, promijenila se i dinamika u obiteljskoj zajednici. Dijete može unijeti dašak nade i ljubav prema njemu može povezati roditelje, koji će otkriti da su neki problemi iz ranije faze bili možda zaista nebitni.
A može i samo dokazati da dvoje ljudi koji se nisu znali nositi s nekim prethodnim problemima nisu nimalo sposobni preuzeti nove životne izazove.
Jer dijete jest izazov svake veze. Centar obitelji se pomiče. Muškarac prestaje biti glavni fokus žene, koja se prirodno okreće nesamostalnom biću i usmjerava više pažnje njemu. Nesiguran partner koji se odjednom nađe izvan fokusa može se osjetiti ugrožen. Pogotovo ako od svoje kuće i svog djetinjstva vuče neke repove u obliku nesigurnosti.
Možda je suprug bio prvi sin pa je izgubio potpunu pažnju majke kad je na svijet došla seka. Možda je bio drugi sin koji nije bio tako voljen kao prva mamina maza. Svaka obitelj ima svoje odnose, svoje razloge, svoje traume. I svi mi u odrasloj dobi i dalje sa sobom vučemo korijene te traume.
Zato ponekad u obitelji koju sami zasnujemo tvrdimo kako ćemo OVAJ PUT napraviti sve ispravno. Kako NEĆEMO PONAVLJATI GREŠKE svojih roditelja. Pa nesvjesno pronalazimo partnere koji nalikuju na majku ili oca i kroz brak popravljamo neke greške iz djetinjstva, pokušavamo puniti emotivne rupe.
Najgore je kad te rupe pokušavaju ljudi zakrpati s djetetom. Dijete nije flaster ili silikonska masa da prekriju ili pokrpaju rupe u odnosima. Dijete će vjerojatno te rupe samo dalje proširiti.
Moju poznanicu suprug je nagovarao da imaju dijete što prije. Ona je htjela da nakon vjenčanja malo još putuju, ali on je tako jako želio dijete. Ostavio ih je kad je dijete imalo osam mjeseci. Razlog: ona više pažnje posvećuje malenoj i on se osjeća tu kao neki višak jer je malena stalno majci na dojci i spava s njima u krevetu. Kako nisu imali seksualni odnos od rođenja, on je našao ljubavnicu. Ostavio ih je.
Našu zajedničku prijateljicu suprug je pak ostavio kad je bila trudna s njihovim drugim djetetom, onim koje je trebalo zakrpati njihov brak kojem su počeli pucati šavovi još prije nekoliko godina. Opet je ideja o djetetu bila njegova.
Pa tako im je bilo super kad se rodila prva kći, bit će i sada, govorio joj je. Upali su u rutinu, to je to. Ostavio ju je tjedan dana prije poroda. Razlog ovdje neću navoditi zbog njegove specifičnosti, ne želim nikakvom naznakom otkriti o kome se radi.
Nije uloga djeteta da spašava roditelje
Moj otac isto je nagovorio moju majku da imaju još jedno dijete. Rastali su se kad sam ja imala sedam. Trebali su se rastati prije. Bilo je potpuno neodgovorno od njih da na svijet u odnos koji ne funkcionira donesu jedno živo biće. Nije uloga djeteta da spašava roditelje. Uloga je roditelja da zaštiti dijete.
Znate li koliko sam puta u životu pomislila: Zašto su uopće išli na drugo dijete? Ne znam ni ja, ali broji se u tisućama. Dijete treba oba roditelja. Oba mentalno zdrava i pristojna roditelja koji ga neće traumatizirati. Koji neće vikati jedni na druge ili na djecu. Koji će biti fizički i psihički prisutni. Koji će riješiti svoje probleme umjesto da ih samo premjeste na djetetova leđa.
Uostalom, čak i kad neki brakovi prežive spašavanje braka preko djece, ta djeca jednog dana odu iz kuće. Što tada ostaje od vašeg braka? Ako ste ga spašavali djecom, ako je dijete uspijevalo biti određena tampon-zona između vas, što sada? Teško da ostaje išta dobro. Više nema "UNPROFOR-a".
A taj će "UNPROFOR" vjerojatno provesti život tragajući za nekom novom obitelji, da OVAJ PUT žive u skladnoj obitelji.
Ponekad je poštenije prema sebi i drugima nemati djecu.
