Ako vam je u vrtnom centru za oko zapeo markantni cvijet nalik tulipanu, a kakav dosad niste vidjeli, bez sumnje je riječ o sijamskom tulipanu. Latinski mu je naziv Curcuma alismatifolia, potječe s Tajlanda, a u Nizozemskoj, gdje se uzgaja kao lončanica i za rez, brzo je stekao obožavatelje.
Rod Curcuma pripada obitelji đumbira i sadrži mnogobrojne vrste, od kojih se neke uzgajaju kao začinske biljke, a neke zbog lijepih listova i cvjetova kojima ukrasnu vrijednost daju pricvjetni listovi – brakteje. Oni obavijaju neugledne cvjetove, a posjeduju i jedinstveni miris koji potječe od eteričnih ljudi. Domovina sijamskog tulipana tropski su i suptropski krajevi Tajlanda, Laosa i Burme, a vrste su različita uzrasta, oblika lista i cvijeta.
Sijamski tulipan za vrijeme rasta traži puno vode pa treba svakodnevno provjeravati supstrat
Zajedničko je svim vrstama da se jednostavno uzgajaju, kao i druge biljke s podzemnom stabljikom (gomoljaste, lukovičaste, s podankom). Sijamski tulipan cvate ljeti. U uvjetima visoke temperature, vlage i dugog dana cvjetat će kontinuirano čitavoga ljeta.
Uzgaja se kao sobna ili vrtna biljka, a boja cvijeta ovisi o kultivaru pa možete izabrati između bijele te nijansi purpurne, ljubičaste, ružičaste ili narančaste, a često u dvobojnim kombinacijama s bijelom. Cvjetovi ostaju na biljci do tri mjeseca, a u vazi do tri tjedna. Visina je biljke 50 do 80 centimetara, a podzemna se stabljika sastoji od podanka i nekoliko gomoljastih korijena jajasta oblika.
Za snažniji rast i jači intenzitet boje cvijeta sijamskom tulipanu treba što više svjetla i topline, a izravno mu sunce neće naštetiti, osim što će cvjetovi biti kraćeg vijeka. Zbog dugotrajnosti cvjetova bolja je lagana sjena. Ako se uzgaja u vrtu, sadi se u hranjivo i propusno tlo koje se redovito zalijeva i prihranjuje sporo topivim hranivima prema potrebi. Iako podzemna stabljika (podanak) može podnijeti kratkotrajnu sušu, biljka će u idealnim uvjetima biti ljepša i zdravija.
Ako se uzgaja kao sobna biljka, optimalni je supstrat hranjiva kompostna zemlja. Za vrijeme rasta traži puno vode pa treba svakodnevno provjeravati supstrat. U kasnijim se fazama ne smije pretjerivati sa zalijevanjem; dopušteno je tek kada se supstrat lagano prosušio, i to u malim, ali češćim obrocima. Prihranjuje se jednom u dva tjedna kompleksnim tekućim hranjivom.
Tijekom zime biljka prolazi kroz razdoblje mirovanja. Čim noći postanu hladnije, lišće počne žutjeti, a kad nadzemni dio potpuno propadne, slijedi zimska njega. Prije prvoga jesenskog mraza podanak treba izvaditi iz zemlje i staviti u papirnatu vrećicu s blago navlaženim tresetom. Čuva se na tamnom, svježem i suhom mjestu do ponovne sadnje u vrt sljedećeg proljeća. Prostorija u kojoj se podanci čuvaju ne smije biti izložena promjenama temperature koje bi inducirale rast biljke.
Biljke koje se uzgajaju u posudama, kao i vrtne biljke, prolaze razdoblje mirovanja. Jedina je razlika u uzgoju što se biljke u posudama mogu dulje održati na normalnoj sobnoj temperaturi. Nakon cvatnje listovi će postupno žutjeti i tada treba smanjivati zalijevanje dok se biljka potpuno se osuši. Podanci se vade iz posude i skladište na već opisani način. U proljeće se ponovno sade, i to ranije od onih u vrtu, pa se može očekivati i ranija cvatnja. Ljeti je najbolje posudu s biljkom držati vani na sjenovitu mjestu.
TEKST PREUZET IZ MAGAZINA ZA CVIJEĆE, VRT I DOM "NAŠA FLORA", AUTOR DIPL. ING. ANTONIJA VRDOLJAK.