Godina iza nas odjeknula je nikad jačom borbom za ženska prava u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću, a sve je započelo hrabrom pričom Ivane Ninčević Lesandrić i pokretom PrekinimoŠutnju Udruge RODA.
Ja sam imala spontani pobačaj. Svezali su mi ruke i noge i započeli proces kiretaže na živo. Strugali su mi maternicu bez anestezije. To je bilo 30 najmučnijih minuta u mom životu. Mogla bih vam svaku sekundu prepričati jer je trajala kao vječnost.
Tim je riječima zastupnica Mosta Ivana Ninčević Lesandrić započela iznošenje svoje bolne priče u Hrvatskom saboru. Događaj je pokrenuo lavinu komentara i ujedinjenje žena u svojoj borbi za bolje uvjete u zdravstvenim ustanovama kada je u pitanju ginekološko zdravlje.
Jasna poruka ministru zdravstva
No trenutak prije, kako nam kaže sama zastupnica, nije joj bilo nimalo svejedno što javnosti mora izložiti svoje bolno iskustvo. Ipak, znala je zašto to radi.
Prijavila sam se za repliku u Saboru i čekala na svoj red. Čini mi se da sam bila dvadeset i neka po redu. Kada je ostalo još dvoje-troje kolega prije mene, nije mi bilo svejedno. U jednom sam trenutku mislila da ću odustati od svega. No onda sam shvatila da to jednostavno moram sada reći. U sabornici je tada bio i ministar zdravstva, koji se godinu dana prije oglušio na pismo sa sličnim iskustvom i peticije.
Htjela sam pred kamerama reći kakva je stvarnost, tako da kamere zabilježe da je itekako čuo za to i da itekako zna za sve to, govori nam Ivana Ninčević Lesandrić.
Neka nam ova ujedinjenost žena u trenucima kada su bile najranjivije pokaže da se itekako možemo izboriti za sebe.
Iako joj je predsjednik Sabora tada pred kamerama rekao da ga „dovodi u neugodnu situaciju“, mnoge kolegice i kolege zastupnici došli su do nje.
Mnogi od njih rekli su mi da u obitelji imaju nekoga tko je prošao nešto slično te da dobro znaju o čemu govorim. Zastupnice su mi čestitale na hrabrosti i rekle da je dobro što sam progovorila o ovoj temi jer se to ne bi svatko usudio, priznaje Ninčević Lesandrić.
Bolna iskustva žena diljem Hrvatske
Nedugo nakon njezina istupa koji je preplavio sve medije, na društvenim mrežama raznih internetskih portala počele su se javljati i druge žene iznoseći svoja bolna iskustva. I samoj zastupnici javilo se pregršt žena.
Udruga Roditelji u akciji – RODA, koja se zauzima za dostojanstvenu trudnoću, roditeljstvo i djetinjstvo u Hrvatskoj, pozvala je sve žene da anonimno jave svoja iskustva izvođenja ginekoloških zahvata kao što su kiretaža nakon pobačaja, punkcija, biopsija i šivanje međice nakon poroda „na živo“, odnosno bez dostupne anestezije.
U dva dana žene su im formalno poslale 500 rukom pisanih prijava u akciji #PrekinimoŠutnju, no kako nam kažu iz Udruge, kada se uzmu u obzir iskustva podijeljena na komentarima na njihovim društvenim mrežama, taj se broj penje i na nekoliko tisuća.
Povezalo nas je teško iskustvo. Odmah smo znale da se trebamo povezati i sve zajedno progovoriti o onome što smo prošle. Drago mi je da je istina o jednom iskustvu potaknula i druge da se ohrabre i kažu što im se dogodilo, govori nam Ninčević Lesandrić.
Portal Zadovoljna.hr također je proveo anketu među svojim čitateljicama. Brojne su se javile s opisima svojih traumatičnih iskustva. Od 501 žene koja je imala kiretažu, čak njih 332 imale su vrlo negativno iskustvo u hrvatskim bolnicama koje i danas pamte.
Međutim, od nadležnih institucija ne može se dobiti informacija o učestalosti korištenja anestezije pri ginekološkim zahvatima jer praksa i dokumentacija nisu ujednačene u svim zdravstvenim ustanovama. Također se ne može dobiti uvid u pisane pritužbe žena, a njihov mali ili pak nepostojeći broj ne znači da loših iskustava nema.
Kako nam kažu iz Udruge Roda, kako bi se na reprezentativnom uzorku zaista vidjelo o koliku se obimu problema radi, naručili su istraživanje javnog mnijenja o dostupnosti anestezije tijekom ginekoloških zahvata u Hrvatskoj.
Od 2. do 21. studenoga 2018. godine, agencija Ipsos provela je istraživanje na nacionalno reprezentativnom uzorku (968 građanki i građana), prema regijama i veličini naselja, spolu i dobi. Istraživanje je rađeno metodom osobne ankete lice u lice među općom populacijom starijom od 18 godina.
Htjela sam pred kamerama reći kakva je stvarnost, tako da kamere zabilježe da je ministar itekako čuo za to i da itekako zna za sve to
Rezultati istraživanja bili su poražavajući:
• 29 posto žena imalo je neki od navedenih ginekoloških zahvata koji su bili predmet istraživanja (kiretaže nakon pobačaja, punkcije, biopsije, šivanje međice nakon poroda), a među onima koje su imale zahvat je 32 % onih koje navode da je zahvat izvođen „na živo", odnosno bez primjene sredstva koje umrtvljuje mjesto na kojemu se radi zahvat kako ne bi osjetile bol.
• Gledajući u ukupnoj populaciji žena, radi se o 9 posto žena koje su imale bolno iskustvo takva ginekološkog zahvata.
• 17 posto žena osobno poznaje najmanje jednu ili više bliskih osoba za koje znaju da su imale iskustvo ginekološkog zahvata bez primjene sredstva koje umrtvljuje mjesto na kojemu se radi zahvat kako ne bi osjetile bol.
• 11 posto muškaraca osobno poznaje najmanje jednu ili više bliskih ženskih osoba za koje znaju da su imale takvo iskustvo ginekološkog zahvata.
Potreba Akcijskog plana za zdravlje žena
Predstavnici Udruge RODA s tim su se podacima ponovno javili premijeru Andreju Plenkoviću i zahtijevali postupak izrade Akcijskog plana za zdravlje žena kako bi se svima osigurala anestezija u najosjetljivijim trenucima u životu.
Naime, kako su rukom pisane prijave bile anonimne, što je u potpunosti razumljivo jer je ženama bilo iznimno bolno ponovno proživljavati neke od najgorih trenutaka u životu, nije bilo temelja za podizanje prijava protiv konkretnih liječnika i bolnica.
Međutim, godinama prije ovog događaja u Saboru žene su upozoravale na gotovo neljudske uvjete i nedostupnosti anestezije, bahato ponašanje pojedinih liječnika i opću nimalo svijetlu sliku hrvatskog zdravstva kada je u pitanju žensko zdravlje.
RODA je još 2002. godine pokrenula priču o važnosti razgovaranja o tome kako se žene tretira na porodu. Godine 2017. pacijentica Marija Dadić Vladi je pak uputila pismo o mučnom iskustvu kiretaže u Petrovoj bolnici u Zagrebu.
Njezino je pismo pokrenulo lavinu komentara i peticiju koju je potpisalo više od pet tisuća žena tražeći da se u Petrovu, kao i u sve druge zdravstvene ustanove, uvede obveza dostupnosti anestezije. Tada to očito nije imalo učinka. Štoviše, ove je jeseni ministar zdravstva tvrdio da prvi put čuje za takvo nešto.
Jesu li se u bolnicama poboljšali uvjeti?
Ipak, čini se da se ovaj put barem nešto promijenilo. Naime, nakon što je akcija #PrekinimoŠutnju odjeknula svim hrvatskim i regionalnim medijima, svoja su iskustva počele iznositi i žene u našem susjedstvu. Udruženje Prirodan porod iz Bosne i Hercegovine te Zavod Indo Anai iz Slovenije počeli su sa sličnim akcijama i imali velik odjek u tim zemljama.
Zastupnici se pak svakodnevno javljaju žene koja sada u nekim bolnicama doživljavaju drugačiji tretman.
Javljaju mi se mnoge žene koje sada, barem u KBC-u Split, imaju sasvim drugačije iskustvo kada se moraju suočiti s nimalo jednostavnom kiretažom. Javila mi se i žena koja je rodila nekoliko dana nakon mog istupa u Saboru. Kaže da na prvom porodu gotovo ni nije vidjela liječnika, a da joj je sada na raspolaganju bilo njih čak četvero. Dakako da ti je drago kada čuješ da su sva iznesena potresna svjedočanstva žena imala nekog smisla. Bez imalo razmišljanja, opet bih sve to javno izrekla, zaključuje Ivana Ninčević Lesandrić.
Hoće li se to uzimati u obzir u svim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj i regiji, tek ostaje vidjeti, kao i što će biti s molbom za provedbu Akcijskog plana za zdravlje žena.
No sigurno je da žene sada znaju svoja prava, znaju da mogu glasno i jasno tražiti anesteziju i ne pristajati na zahvate koji bi ostavili ne samo tjelesne nego i duševne ožiljke.
Neka nam ova ujedinjenost žena u trenucima kada su bile najranjivije pokaže da se itekako možemo izboriti za sebe.