Svaki muškarac može biti otac, ali baš svaki. Čak i djetetu koje nije njegovo. Otac je pravna kategorija, on je ono "ime oca" iz dokumenata. I kada je ta rubrika iz nekog razloga prazna, svi znamo da taj otac negde postoji, skriven iz nekog razloga, dobrog ili lošeg. S tim da je ovo drugo češće.
Otac može biti odgovoran. Može ići redovito na roditeljske sastanke, može pratiti napredovanje svog djeteta, može biti zabrinut kada se dijete razboli. Može redovito plaćati alimentaciju, ako je situacija takva. A može i sve suprotno od toga. Može mu se, jer je takav otac.
Nije svaki otac tata, kao što ne mora svaki tata biti otac jer tatom te proglašava dijete. Tata je titula koju moraš zaslužiti. Koliko god je lako definirati oca, toliko je teško odrediti kada se otac pretvara u tatu.
Viđao sam očeve koji su vrlo brižni, naročito s bebama. Viđao sam ih kod zubara, kod liječnika, u zoološkom vrtu, cirkusu ili školi. Na svadbi. Lako se među njima prepoznaju tate, mada se mnogi ne upuštaju u tu procjenu. Smatraju da je dovoljno to što je otac odgovoran i što mu se dijete obraća s "tata".
Jer mnogi očevi bi htjeli biti tate a da se ne potrude stvarno razumjeti tko je tata i zašto je tata.
Otac je ponosan, tata je sretan. Otac se penje na kamen koji je tati pao sa srca. Otac tvrdi da moraš bolje. Tata ti kaže da možeš bolje.
Nisu očevi obvezno krivi za to, mnogi od njih imali su oca, a nisu imali tatu. Iako su vjerovali da imaju ili su ih u to drugi uvjeravali.
Zato se svaki otac svakoga dana treba preispitivati je li tata ili je otac.
Tata može biti strog, može povisiti glas. Tata se može naljutiti, sve može kao i otac. Jedino što tata ne tuče, batine su za očeve. Ali tati je dijete uvijek na prvom mjestu, prije svakog posla, hobija i svake zabave s društvom. Očevi su više za red. Tate se ponekad prave da uvode red, ali svi znaju da tata samo traži način da dostojanstveno popuste.
Očevi mogu biti nezadovoljni, tate tuguju.
Otac tvrdi da moraš bolje. Tata ti kaže da možeš bolje. Sljedeći put. Otac vjeruje u tvoje sposobnosti, tata vjeruje u tebe. Čak i kada ne možeš dobaciti do koša ili riješiti zadatak iz matematike.
Otac misli da je njegovo dijete bolje od druge djece, tata se ne bavi drugom djecom, nego svojim djetetom, kakvo god da jest. Tata se ne natječe. Otac očekuje rezultate, tata osmijehe.
Očevi, kada se skupe, hvale se svojom djecom ili zavide jedni drugima. Kada se sastanu tate, oni se vesele ili pate zbog tuđe djece kao da su njihova jer znaju kako je svakom tati.
Otac je prisutan, a tata je tu. Čak i kada ti nije blizu jer je na putu ili ne živi s tobom.
S ocem možeš biti prijatelj, čak i kompić, tata je uvijek i samo tata. Nema dodatnih kvalifikacija. U životu možeš naići na muškarca kojeg ćeš smatrati drugim ocem, ali tata može biti samo jedan.
Pravi tata uvijek za sebe misli da je loš tata. Jer dobar tata zna što je sve mogao napraviti bolje, a iz tko zna kojeg razloga nije. Tatu bole greške koje je napravio, grube odluke i riječi koje je pravdao odgojem.
Tata sebi minuse upisuje debelim crtama, a tvoji plusovi su mu kao neboderi. U stalnom je strahu da je samo otac, srednje slovo.
Otac misli da sve što radi radi za tvoje dobro. Otac misli na tvoju budućnost. Tata misli na sadašnjost. Tatu ne možeš razočarati, ali ga možeš povrijediti.
Možeš misliti i tvrditi za sebe da si dobar otac, a to mogu i drugi potvrditi. Ali samo tvoje dijete može reći jesi li ili nisi dobar tata. Tuđi komplimenti tu su beznačajni.
Otac misli da sve što radi radi za tvoje dobro. Otac misli na tvoju budućnost. Tata misli na sadašnjost. Tatu ne možeš razočarati, ali ga možeš povrijediti.
Tata bdije nad tobom otkad si se rodio, najprije sluša dišeš li, onda sluša kako dišeš, poslije se brine gdje dišeš, s kim dišeš i što dišeš. S tatom pričaš i kada više nije tu, tek kada zauvijek ode shvatiš koliko mu toga duguješ, neizrečenog. Ne zbog njega, njemu je dovoljno što postojiš, već zbog sebe.
Tata te nikada neće ostaviti, ako ode na kraj svijeta, naći će način da ti se javi, da te ohrabri. Da te pita i da te čuje. Neće te špijunirati čak ni kada izdaleka, skriven, gleda kako ulaziš u školu ili ideš na prvi ljubavni sastanak.
Nemoj nikada pomisliti da je tata slabija verzija oca. Treba mnogo više snage i ljubavi, često i hrabrosti biti tata. Ali tatu moraš slušati, dok se ocu možeš suprotstaviti. Tko ne sluša tatu, bolje mu je, možda, da ima samo oca.
Poneki otac može biti svačiji junak ili idol. Tata je samo tvoj heroj. Njegovi su podvizi drugima beznačajne i svakodnevne stvari, a za tebe su pomicanje planina. I svaka njegova pohvala, koliko god da ih dobiješ, svakodnevno, vrijedi više od svake nagrade. Pitaj nekoga tko je dobio najveće nagrade, ako ne vjeruješ.
Tuđi očevi mogu biti viši, snažniji, pametniji ili bogatiji. Tata je najveći i najjači čovjek kojeg znaš. Tatu ne uspoređuješ s drugim tatama, besmisleno je, ne možeš imati boljeg tatu. Kao što ni on ne želi bolje dijete od tebe, ako je tata.
Oca ti psuju. U psovkama nema mjesta za tatu. Kada te vrijeđaju preko tate, u toj uvredi uvijek ima neke zavisti. Ili si "tatin sin" ili ti je nešto omogućio "tatica", kojeg sada nema da te obrani.
Otac misli da pred njim ne trebaš imati tajne, tata kuca i kada ti ulazi u sobu. Otac te pita što želiš, tata ti otvara vidike.
Ako si otac, velika je šteta da ne pokušaš biti tata.
Članak je nastao u okviru kampanje “Super tata” podržane od strane Populacionog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA) i CARE International Balkans i deo je globalne kampanje o očinstvu – MenCare.
Piše: Zoran Stanojević