No dok opsesivno pazimo da "unesemo dovoljno proteina", jedno važno pitanje ostaje u sjeni: što je s vlaknima, povrćem i jednostavnom, cjelovitom hranom na kojoj su odrasle naše bake?
Generacije prije nas nisu imale proteinske pločice, kolagene u prahu ni aplikacije za praćenje makronutrijenata. Ipak, mnogo rjeđe su se borile s probavnim problemima, inzulinskom rezistencijom ili kroničnim umorom. Njihovi su se obroci temeljili na povrću, mahunarkama, sezonskim namirnicama i jelima "na žlicu", dok je meso često bilo dodatak – ne središte tanjura.
Danas je situacija gotovo obrnuta. Fokus je na proteinima, dok se unos vlakana rijetko prati, iako su upravo ona ključna za zdravu probavu, stabilan šećer u krvi i osjećaj sitosti.
Povrće često postaje tek dekoracija uz glavni proteinski dio, a ne temelj obroka. Paradoksalno, jedemo "funkcionalno", ali sve češće imamo osjećaj da nam nešto nedostaje.
Ključ je u jednostavnosti
Naravno, treba biti pošten: hrana je nekad bila manje industrijski obrađena, a tempo života sporiji. No to ne znači da iz tog načina prehrane ne možemo nešto naučiti. Možda ne trebamo stalno pitati koliko proteina ima obrok, nego ima li u njemu dovoljno povrća, vlakana i raznolikosti. Možda zdravlje ne dolazi iz dodataka, nego iz jednostavnosti.
U svijetu koji stalno traži više: više proteina, više suplemenata, više kontrole možda bismo se trebali vratiti osnovama. Ne da bismo živjeli kao naše bake, nego da bismo se barem sjetili zašto su, u nekim stvarima, bile ispred svog vremena.
Pročitajte i kojih bismo to deset vrsta hrane, prema liječniku, trebali jesti svakog dana.