Pjesma "Zagrebu" objavljena je 1872. godine u časopisu Vijenac. Nitko nije Zagreb volio kao Šenoa, a najplodniji hrvatski pisac i tvorac moderne hrvatske književnosti proglašen je počasnim građaninom Grada Zagreba 1881., iste godine kada je i preminuo 13. prosinca, mjesec dana nakon što je navršio 43 godine.
Probudila se ovih dana u svoj svojoj ljepoti najdraža pjesma o Zagrebu, oda Augusta Šenoe voljenom gradu
Veliki August Šenoa najveći je umjetnički domet ostvario kao romanopisac, a povijesni romani zauzimaju središnje mjesto u njegovu opusu. Napisao ih je pet: Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes i nedovršeno djelo Kletva.
Šenoine lirske pjesme zauzimaju važnije mjesto samo u prvim godinama njegova stvaralaštva, no pjesma posvećena Zagrebu ima važno mjesto u srcima svih onih koji vole Zagreb.
Koliko je Šenoa volio grad u kojem se rodio i u kojem je živio pokazao je i kada je nakon Velikog potresa 1880. godine skrbio za unesrećene te pomagao u procjeni i otklanjanju šteta nastalih nakon potresa. Naime, u to je vrijeme bio gradski senator i aktivno se angažirao u poslovima vezanima za grad Zagreb.
Potres u Zagrebu 1880. dogodio se 9. studenog u 7 sati, 3 minute i 3 sekunde, prema podacima meteorološke postaje u Zagrebu. Nakon najvećeg udara jačine 6,3 stupnja po Richteru, slijedilo je nekoliko potresa slabijeg intenziteta. Do travnja 1881. godine zabilježeno je 185 podrhtavanja tla.
Dok je velik broj Zagrepčana, koji su si to mogli priuštiti, otišao u ostale gradove Monarhije, siromašniji su ostali pomagati pri saniranju ruševina. Među njima je bio i August Šenoa
Potres je razorio brojne zagrebačke zgrade, mnoštvo stanovništva pobjeglo je ili se iselilo u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst, dvoje je ljudi poginulo (litograf Stanić i bankovni službenik Lavoslav Smetana), a 29 ih je teško ozlijeđeno. Stanovnici čije su kuće bile oštećene, smješteni su u za to izgrađene barake na području Zrinjevca i današnje Klaićeve ulice.
Dok je velik broj Zagrepčana koji su si to mogli priuštiti otišao u ostale gradove Monarhije, siromašniji su ostali pomagati pri saniranju ruševina, kako bi barem neki mogli pod krovom dočekati zimu. Među njima je bio i August Šenoa. Usred hladnoće koja je vladala i krhkoga zdravlja, Šenoa je obolio od upale pluća. Uslijed komplikacija nastalih zbog bolesti preminuo je 13. prosinca 1881. godine u Zagrebu.
Sto četrdeset godina poslije Šenoina himna Zagrebu mnogima je opet bliska srcu i daje nadu da će voljeni grad podno Medvednice ponovno biti "živ, ponosit, jak, prkosit".
"Zagrebu"
Povrh starog Griča brda
Kao junak lijep i mlad,
Smjele glave, čela tvrda,
Slavni stoji Zagreb-grad;
Živ, ponosit,
Jak, prkosit,
Kad slobode plane boj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!
Mnoge bure povrh njega
Prosu svijeta udes ljut,
Al’ pod krilom našeg stijega
On stajaše tvrd i krut.
Ljutit stresa
Juriš bijesa
I razmrvi vraga roj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!
Nad njim bljesnu zlatna zvijezda,
Da ugleda druga drug,
Kao soko iz svog gnijezda,
U daleki prhnu jug
Glas Hrvatstva,
Doziv bratstva:
Preni mi se, rode oj!
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!
Ti uskrisi naše pleme,
Ti rastjera duha noć,
Ti nam siješ znanja sjeme,
Ti nam dižeš roda moć.
Svjetlobornih,
Umotvornih
Glava rađaš silan broj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!
Kad zarudi mlada zora,
A iz zore dvor i hram,
Zlatno polje, zelen-gora,
Sjajna Sava, loze plam:
Od miline
Duša gine,
Po krasoti bludeć toj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!
Zagreb-grade, naša glavo,
Zagreb-grade, štite naš,
Zagreb-grade, naša slavo,
Kao sunce ti nam sjaš.
Budi velik,
Jak kô čelik,
Tisuć ljeta slavan stoj!
Tko ti klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!
