Ovaj svijet nikad nije bio savršeno mjesto za život. A i ne mora biti jer ništa na ovom svijetu nije savršeno. Nevolje, strah, neizvjesnost i borba dio su života, pa i onda kada nam se čini da su sve nevolje došle odjednom, kao da gledamo neki film, a ne našu stvarnost, čak i tada u svemu postoji neki smisao.

Svjedočili smo tome jučer, na dan koji se još uvijek čini toliko nestvarnim. No to je stvaran svijet oko nas i svi u njemu moramo pronaći neku pouku, smisao, nadu, onaj djelić spoznaje koji će nam isto tako reći da nevolje ne traju zauvijek.

Glavni grad Hrvatske jučer je doživio najveći potres u posljednjih 140 godina. U jeku pandemije koronavirusa. Uz vojsku, policiju, vatrogasce, sve službe, volontere i pojedince koji su odmah pohrlili u akciju, iz ruševina su dragi nam Zagreb grad podigli i naši susjedi iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i mnogih drugih država – porukama podrške i prijateljstva, pa i glasnim pljeskanjem s balkona.

U znak ljubavi prema Zagrebu u Beogradu je osvanuo i grafit ispred Doma omladine, na platou Milana Mladenovića, frontmena grupe Ekatarina Velika.

Poslala mi je draga prijateljica iz Beograda, grafit na Domu omladine, napisala je kratko urednica Marina Dimić Kepeski uz fotografiju koju je podijelila na Facebooku. Uz napisanu riječ Zagreb nacrtano je crveno srce – srce milijuna ljudi koje ovih dana kuca kao jedno. Beograd voli Zagreb i na tome ćemo mu uvijek biti zahvalni.