Ti nisi tipična ženska, znali su mi reći prijatelji kad bi ih vodila na putovanjima. Znala sam se snaći na nepoznatom mjestu vrlo dobro, kao da sam muškarac. Druge djevojke znale su potpuno izgubiti kompas, pa sam i sama vjerovala da sam muškobanjasta.
Muškarci se zaista snalaze bolje u prostoru, ne čini vam se. I neka ranije istraživanja su potvrdila da muškarci bolji u zadacima prostorne navigacije. I dok su znanstvenici pretpostavljali da to ima veze s evolucijom, sada su otkrili da genetika nema veze s tim.
U povijesti su muškarci bili lovci koji su morali prijeći velike udaljenosti da nabave hranu, dok su žene čuvale ognjišta. To je moglo pridonijeti selekcijskom pritisku na muškarce da razviju bolje navigacijske vještine.
Sposobnost orijentacije je jednaka kao druge kognitivne vještine – što je više koristiš, postaješ bolji.
Istraživač Julian Rhodes sa Sveučilišta Illinois Urbana-Champaign zapitao se zašto genetski materijal ne bi prelazio na ženske potomke, osim ako oni nisu na Y kromosomu.
Odgovor je potražio u odgoju. On i njegovi kolege prikupili su podatke od 21 vrste, uključujući čovjeka, koje su vezane za prostornu orijentaciju i koliko daleko su se u prosjeku udaljavali od svog doma.
Ako bi prirodna selekcija bila ključna, onda si rezultati pokazali da su oni koji putuju dalje od kuće imali bolje vještine orijentacije u prostoru. No ispalo je da to nije tako.
Došli su do zaključka kako je za snalaženje u prostoru zaslužan - odgoj.
Odgoj djevojčica sputava razvoj vještina snalaženja u prostoru, dok ga odgoj dječaka potiče. Klasični odgoji tijekom niza generacija značili su da su djevojčice više bile u kući, a dječaci van nje.
Dječacima se jednostavno dječacima više pušta- mogu ići dalje od kuće, mogu više istraživati, mogu se snalaziti- pa nije ni čudo što razviju orijentacijske vještine bolje od žena koje se okreće domaćinstvu.
Sposobnost orijentacije je jednaka kao druge kognitivne vještine – što je više koristiš, postaješ bolji, komentirao je rezultate ovog istraživanja Antoine Coutrot Iz francuskog nacionalnog centra za znanstveno istraživanje. I to je nešto što nam daje materijala za razmišljanje.
Pitanje koje se ovdje postavlja jest sljedeće: koliko sposobnosti i vještina kod djevojčica ostaje zakržljalo jer ih ne odgajamo kao dječake?
A zašto se ja tako dobro snalazim u prostoru?
Odgovor vjerojatno leži u tome da sam se tijekom djetinjstva na otoku igrala uglavnom s muškim rođacima tako da sam razvijala iste vještine kao i oni, a nerijetko sam i sama satima lutala šumarcima i poljima ne bih li ubila vrijeme. Očito sam kroz istraživanje otoka razvila i vještinu snalaženja u prostoru kao prosječni muškarac. Zato se slabije snalazim sa šivanjem i kuhanjem od prosječne žene.
