Sada živi u Hrvatskoj, a na društvenim mrežama često analizira balkanski mentalitet i njegov utjecaj na život žena.
Ja dok pokušavam ostati tiho na balkanskom obiteljskom okupljanju dok svi komentiraju ženska tijela, težinu, hranu, brak i što bi 'trebale' raditi, napisala je Michelle u svom videu te u jednom danu skupila više od 26 tisuća lajkova.
Video je dosad podijelilo više od 11 tisuća ljudi, što dovoljno govori o tome koliko se nas našlo u identičnoj situaciji koju je opisala. Njezin popratni komentar prenosimo u cijelosti.
Tvoje tijelo nikad nije trebalo biti javna tema
U balkanskoj kulturi žensko tijelo postaje predmet razgovora cijele obitelji prije nego što uopće dobije priliku sjesti.
Tko se udebljao.
Tko je smršavio.
Tko jede previše.
Tko ne jede dovoljno.
Tko bi trebao imati djecu.
Tko bi se trebao pokriti.
Tko bi trebao bolje brinuti o sebi.
Tko je previše.
Tko nije dovoljan.
I pitamo se zašto toliko žena odrasta nepovezano sa svojim tijelima. Kada se tvoje tijelo stalno komentira, mjeri, uspoređuje i kada se o njemu raspravlja, počinješ učiti da tvoje tijelo postoji zbog tuđih mišljenja. Počinješ nadzirati samu sebe prije nego što itko išta kaže. Ali tvoje tijelo nikad nije trebalo biti javna tema.
Ono nije obiteljski projekt.
Ono nije predmet debate.
Ono nije nešto što trebaš opravdati, smanjiti, objasniti ili u njemu izvoditi performans.
Ponekad je najbuntovnija stvar koju možete napraviti to da se vratite doma svom vlastitom tijelu i prestanete dopuštati tuđim glasovima da postanu glasniji od vašeg.
Odavno smo svjesni koliko duboko dopiru ti glasovi koji odmalena pokušavaju upravljati našim životima ili barem misle da bolje od nas znaju što nam treba.
Ono što se sada mijenja jest reakcija žena, pogotovo onih mlađih, na tu duboko ukorijenjenu balkansku potrebu da nam drže prodike o tome kako bismo trebale živjeti, kada bismo trebale rađati, kako bismo trebale izgledati, što bismo trebale misliti... Nastavi niz po osobnom iskustvu.
U tim situacijama uvijek je bilo lakše samo dijeliti mrzovoljne poglede preko stola i obračunavati se s dežurnim obiteljskim propovjednicima u unutarnjim monolozima, ali dođe jednom i trenutak u kojem više ne možeš šutjeti.
Trenutak u kojem te boli briga što će i selo i obitelj misliti, koga ćeš šokirati, tko će se dramatično prekrižiti i s tugaljivim uzdahom zapitati: Bože dragi, kako možeš takve stvari govoriti?
Zato što je vrijeme da ih izgovorimo.
Dugo smo se suzdržavali jer smo odgajani u duhu onog razmišljanja po kojem prema određenim ljudima uvijek moraš imati poštovanja neovisno o tome poštuju li oni tebe.
Zato što ste obitelj, zato što je to tvoja krv, zato što su stariji, pametniji, ovakvi i onakvi.
Nove generacije mijenjaju tu praksu, za njih je poštovanje nešto što se treba zaraditi, a ne nešto što se podrazumijeva. Nove generacije ne dopuštaju da im se prekraja život i ne boje se postati crna ovca u obitelji. Definitivno ne šutim i ovo prestaje s našom generacijom, jedna je od reakcija ispod videa.
Neće u potpunosti nestati...
Druga komentatorica ustanovila je koja to kombinacija karakteristika upravo našu regiju čini plodnim tlom za guranje nosa u tuđa posla: Najtragičnija stvar je to što Balkanci misle da su superiorniji i bolji od drugih zemalja svijeta i njihovih građana. Usto imamo i veliku količinu arogancije i tvrdoglavosti.
Sve kulture to imaju u određenoj mjeri, ali kao što sam rekla, toksična formula je arogancija, tvrdoglavost i kompleks superiornosti i bit će potrebno nekoliko desetljeća i generacija da se umanji taj efekt. Neće u potpunosti nestati jer svaka zemlja ima takve ljude i uvijek će biti ljudi koji će kritizirati i ismijavati druge, ali barem to možemo smanjiti.
Čast je biti crna ovca u obitelji koja ne robuje predrasudama, ona neprilagođena i nerazumna koja sve preispituje i svemu kontrira, umjesto da poslušno šuti i prihvaća sugestije.
