Ovaj Čuvar uspomena želi da ga istražiš, pišeš u njega, crtaš, šaraš, planiraš događanja, putovanja ili sakriješ dragocjene trenutke svoga života.
Čuvar uspomena može biti dnevnik, planer, spomenar, rokovnik, pjesmarica, bilježnica u kojoj pronalaziš inspiraciju, koja te prati i raste zajedno s tobom. Mogućnosti su beskonačne i ti mu biraš sudbinu.
Ovaj Čuvar uspomena će postati tvoje najveće blago koje možeš podijeliti s drugima ili ga čuvati samo za sebe. Ima mnogo mjesta za pohranu tvojih uspomena, a baš kao i tvoje uspomene i ovaj Čuvar uspomena je jedinstven i ne postoje dva ista na ovoj Zemlji. Svaki je satkan posebno prema osobi kojoj se poklanja da bude poseban baš poput i nje sam, dio je pisma kreativke Danijele Ljutak-Jureković, koje će svaki novi vlasnik pronaći u svom personaliziranom i unikatnom junk journalu.
Daruvarčanka Danijela je supruga i mama, brbljava, glasna i vesela kreativka koja je osmislila svoj brend MiMa Design i registrirala domaću radinost. Nije joj puno trebalo da osmisli pod kojim imenom će stvarati, njene dvije kćeri su Mila i Majda pa je jasno zašto MiMa.
Prije nego je pokrenula brend, bavila se raznim rukotvorinama i tehnikama, izradom nakita, decoupageom i scrapbookingom, dekoriranjem prostora te izradom svakakvih dekoracija za razne prigode.
I tako na jednim krstitkama male Sarah na kojima sam odradila dekoracije upitao me moj prijatelj daruvarski fotograf Predrag Uskoković ‘zašto ti Duco (cijeli Daruvar me zove Duca) ne kreneš s nekim biznisom?’ I zapravo je MiMa Design tako nekako krenula.
Možda sam u počecima bila najprepoznatljivija u mom gradu kao velika ljubiteljica Božića i božićnih dekoracija (i dalje mi je to velika ljubav) i tako sam krenula, obično u kolovozu već s pripremama i planovima što ću sve izrađivati za Božić. Dok sjedim pod klimom bilježim ideje i slažem ponudu, govori Danijela.
U proteklih desetak godina napravila je na stotine adventskih vjenčića i uvijek joj je drago kada u božićno vrijeme vidi neku objavu na Facebooku i prepozna "svoj" adventski vjenčić. U zadnje vrijeme, otkako je počela izrađivati junk journale, božićne stvari su malo u drugom planu jer jednostavno dan joj je prekratak za sve što želi izrealizirati.
Prvi junk journal u životu vidjela je kod daruvarske kreativke Ksenije Turić i odmah se zaljubila u tu tehniku.
Strašno mi se to svidjelo, bilo je neobično, spoj starog i novog, bez stroge strukture, bez pravila, samo mašta i malo spretnosti, kaže.
Dvije godine je samo sve proučavala, odgledala na stotine tutorijala, skupljala materijale, toliko ju je to zaokupiralo da je vrlo brzo napunila nekoliko kutija svega i svačega, što će sve dobro doći jednog dana kada se konačno odluči krenuti izrađivati junk journale.
I ne znam kada je svanuo točno taj dan, ali od tada nisam stala. Niti planiram stati. Ne znam koliko sam ih do sada napravila, stotine sigurno. U ovoj tehnici jednostavno vi ne možete iscrpiti sve ideje, ne možete potrošiti sav materijal, jednostavno ne možete stati. I mislim da je tu sva čar izrade, jer nikada niste gotovi, otkriva.
Nekada joj je teško opisati što je junk journal, jer ne želi to suhoparno prevesti na hrvatski jezik, jer to je sve, samo ne "smeće". Potječe iz 19. stoljeća, iz viktorijanskog doba kada su obitelji izrezivale članke iz novina, osmrtnice, suho cvijeće i lijepile u Biblije, jer nije bilo fotoalbuma još. Na taj način su čuvale uspomene.
Poslije je došla velika ekonomska kriza i papir je postao luksuz, čuvao se svaki papirić i nastojao iskoristiti.
I tu dobivamo riječ ‘junk’, a zapravo su to tada bili stari kalendari preko kojih se iznova pisalo, ambalaža od raznih prehrambenih proizvoda, novinski papir, stare knjige, notni zapisi, čak i vrećice od sjemena, sve na što se mogao napisati stih, misao ili recept za neki kolač, sve se čuvalo, doslovno sve.
Sad kad malo razmislim nisam puno napredovala što se tiče materijala, hahahaha, jer i danas koristim to sve! Ambalaže od slatkiša (ok, prvo ih moram pojesti jel tak?), stare otpisane knjige iz knjižnica, stare kalendare, škanicle iz pekare, stare razglednice, koverte, pa čak i omotnice od računa. Sve se to koristi u ovoj tehnici.
Tabletići, miljei, su posebna priča, mislim da su me moji daruvarčani opskrbili tabletićima za tri života, i hvala im na tome! To je onaj neki prepoznatljivi štih junk journal tehnike, ispričala nam je Danijela.
Materijali kojima omotava korice su također posebna priča. Tako da je radila junk journale i od svojih suknji, od pidžama, jastučnica, traperica, ma doslovno može biti od svega.
Ja nekako imam baš taj neki stil s puno materijala, čipke, nakita, pa izgledaju bogati, flafasti i nakrcani da baš pršte od radosti, dodaje.
Da bi te sve materijale ukomponirala u smislenu priču treba joj otprilike dva tjedna. Nekada, dok čita opis osobe kojoj treba raditi junk, zna sve kako će to izgledati u finalnoj verziji, točno u glavi ima paletu boja i uzoraka kako će to napraviti. Nekada joj treba malo vremena da "prouči" osobu, a kako je po zanimanju kriminalist voli sve izguglati što god može naći, a da joj "paše" za osobu kojoj radi poklon.
Ipak ću priznati da mi je teže raditi za osobu koju osobno poznajem, jer tu bi onda htjela staviti i ovo i ono, pa mogla bi i ovo, pa joj ovo moram staviti i onda mi se jako teško zaustaviti, jer jednostavno ne može sve biti čak ni u 200 stranica, priznaje.
Kada vlasnik dobije u ruke svoj junk journal tu kreće jedno svojevrsno putovanje. Svaka stranica ima neku priču, neke stranice imaju fotografije, neke su ispunjene citatima, neke stihovima pjesama, neke porukama, a neke su prazne i čekaju da ih ispunite svojim mislima i uspomenama. Sve je personalizirano i napravljeno baš za osobu kojoj se poklanja.
Ima puno džepića, kartica za ispisivanje, koverti za spremanje bitnih papirića u vašem životu, čuda se mogu pospremiti u jedan junk journal.
Neću biti skromna i reći ću da junk journal stvarno može biti za sve prigode! Kao poklon za rođendan, vjenčanje, krstitke, prvu pričest, svetu potvrdu, babinje, useljenje. Posebni su kada radim za tete u vrtiću ili učiteljice, jer su oni napravljeni dijelom i od dječjih radova i ostaju za stalnu uspomenu koja je uvijek u trendu, jer uspomene ne izlaze iz mode.
Jako volim raditi i kuharice, to je znači koncept gdje imate puno mjesta za upisivati najbolje recepte koji će jednog dana ići u naslijeđe, ja sam još uvijek stari tip kuharice i nemam spremljene recepte na mobitelu, već ih uredno upisujem u svoju kuharicu.
I jako me veseli kada netko naruči kuharicu jer znam da nisam jedini dinosaur koji još uvijek voli pisati recepte.
Pa šta ako i malo file ili šlaga završi na nekoj stranici, to je dodatni šarm i neprocjenjiva uspomena. Ionako, je to 'samo papir'. Nekada mi kažu da im je žao pisati u takve divne knjige, onda ih moram malo bodriti i kažem: 'Samo pišite, napravit ću vam novu'.
Najčešće nemam priliku vidjeti reakciju kada vlasnik prvi puta dobije u ruke svoj junk journal, izuzetak je jedna mama koja mi je snimala kćer koja otvara junk za svoj 18. rođendan. Uf, koja radost i iznenađenje, a i pokoja suza je bila. Znam da će sad ovo čudno zvučati ali najljepše mi je kada dobijem poruku pa mi kažu '...bilo je suza...'.
To mi znači da sam baš sa svojom vizijom dotakla 'u dušu' osobu koju najčešće ne poznajem. Napišu mi 'jao, pa vi ste to napravili kao da nas poznajete...', to mi je najveća nagrada. I naravno, kada naruče opet, pa opet. Hvala im na tome!, podijelila je s nama Danijela.
Danijelini spomenari su svi formata A5, a cijena ovisi o broju stranica i utrošenom materijalu, odnosno vremenu potrebnom za izradu te se kreću od 40 do 70 eura.
Ove godine je baš radila za jednu divnu Renatu junk journal, za njezin 50. rođendan, i nakon par dana evo Renate s porukom da je tek sad pronašla u junk journalu isječak iz starog telefonskog imenika sa svojim kućnim brojem telefona koji odavno ne postoji, i to ju je izulo iz cipela. A Danijela je presretna jer zna da takva sitnica u čovjeku budi predivne uspomene na djetinjstvo i neka druga vremena.
Nedavno je kćer bila u svatovima u Đakovu i naravno nosila junk journal kao poklon. Mladoženja je nakon par dana rekao da mu je to najbolji poklon koji su dobili u svatovima. Mislim da su ovakve reakcije dokaz da radim nešto dobro, nešto što budi i čuva uspomene, nešto što će se pamtiti. A to i je svrha junk journala, da bude čuvar uspomena, kaže vlasnica brenda MiMa Design iz Daruvara.
Prekrasne šalice i tanjurići s porukama koji nastaju u Čazmi, a obožavaju ih mladenke, prijateljice, mame - ma svatko tko ih dobije
Hrvatski brend Bolkica ima prekrasne heklane torbe i ruksake, a poseban hit su - kaputići za knjige
