Kad rodiš, trbuh ne nestane odmah. To iznenadi mnoge majke. Očekuješ da ćeš vidjeti ravan trbuh, a ono iz bolnice izađeš kao da si u četvrtom mjesecu trudnoće. No, ne govorim o tom "trbuhu".
Govorim o trbuhu koji ostane vječno tu, bez obzira na vježbanje i prehranu. O onim trbusima koje vidite kod gomile žena s djecom, čak i ako žene nemaju problema s kilažom. Istina je da se žene u području trbuha s godinama debljaju zbog estrogena. Ovaj hormon nakon 40. godine doprinosi taloženju masti u predjelu trbuha, što je sasvim prirodna pojava.
No u tridesetima se to još ne događa. Ponekad iza ispupčenog trbuha stoji sasvim nešto drugo. Kao npr. rupa u koju možeš ugurati nekoliko prstiju bez problema.
Jeste li čuli za pojam dijastaza? Možda i jeste, ali onako ovlaš. Poput mene. Znaš da se nekim ženama razdvoje trbušni mišići, pa nastane rupa. Ali ako, poput mene, niste ulazile pretjerano u analiziranje dijastaze, rodite dijete i zaboravite na nju.
U nekim rodilištima će vam je izmjeriti. Polegnu te na leđa i onda mjere koliko ti prstiju stane u rupu između mišića. Meni nisu. I tako sam ja zaboravila na nju. Ali nisam na svoj, nekad potpuno ravni, trbuh.
Otprilike pola godine nakon poroda odlučila sam početi vježbati kako bih vratila svoju staru liniju. Cijeli sam život bila mišićava, trenirala sam i bila ponosna na svoj ravni i čvrsti trbuh. Zapravo, trbuh mi je bio nekako najljepši dio tijela.
Vježbala sam u teretani (nije još bilo korone tada) držeći pritom neku dijetu i u dva mjeseca sam skinula sedam kilograma nabranih u porodu.
Osjećala sam se puno bolje jer sam nekako bila više ona stara ja. No to salo na trbuhu nikako da se makne. Još sam OK izgledala kad bih stajala uspravno, ali čim bih sjela, podsjećala sam sebe na one trbušaste žene s plaže. Ništa kontra njih, samo to nisam bila ja. Svi imamo nešto na što smo slabi, a ja sam, eto, na svoj trbuh. Slobodno me zovite površnom, ali neću lagati da mi ne smeta…
Otišla sam na jedno savjetovanje s ciljem da uklonim taj višak sala.
"Gospođo, to vam nije salo. To je vaš želudac", rekla mi je ona dok sam joj pokazivala svoj trbuh u stojećem vs. sjedećem položaju, "ispao vam je želudac kroz prostor između mišića".
Zamislite moj izraz lica kad vam netko kaže da vam vidi želudac.
"Imate veliku dijastazu. Nikakva dijeta ili postupak vam tu ne može pomoći. Postoji peracija, ali ne želite na nju sigurno… Klasično vježbanje samo će pogoršati stanje. Vi morate na posebne vježbe da vam se smanji prostor između trbušnih mišića i kad se oni ponovo spoje, želudac vam više neće ispadati van", nastavila je i dodala "s tim se bore mnoge žene, pa izgledaju kao da imaju salo na trbuhu".
"Aaaa, zato mnoge mlade žene s djecom na plaži imaju te trbuhe", napokon sam shvatila.
Kao što sam shvatila da moja osobna trenerica u teretani pojma nije imala da imam dijastazu te da mi je cijelo vrijeme davala pogrešne vježbe. Iako sam joj rekla da sam rodila. Vježbate li i vi nakon poroda, moguće je da vježbate pogrešno, poput mene.
Pronašla sam novu trenericu koja se bavila ciljano baš smanjivanjem dijastaze i u nekoliko mjeseci sam smanjila taj prostor između trbušnih mišića. Sad je vrijeme da se oni spoje, a za to trebam još puno vježbati. Ciljano.
