Kako sažeti njegov opus, a pritom ne ispustiti neki glazbeni dragulj? Teško, zato to nećemo ni pokušavati. Glazbenu ostavštinu Đorđa Balaševića mogli bismo analizirati pjesmu po pjesmu, riječ po riječ i još uvijek ne bismo potpuno zašli u dubinu njegova izričaja.
I upravo je u tome ljepota glazbe koju nam je ostavio. Koliko god je slušali, ona će uvijek pronaći način da nas iznenadi. Kada pomislimo da smo isplakali sve suze na najdražu strofu, slomit će nas neka druga.
Među 12 studijskih albuma novosadskog kantautora snimljenih tijekom samostalne karijere svatko ima onaj svoj, album kojem se uvijek vrati i kad je najteže i najljepše u životu.
Za neke je to album "Dnevnik starog momka" iz 2001. godine. Balašević je ispričao stotine priča, a mnogo se toga pričalo i o njemu, kako to obično biva kada su u pitanju najveći i najbolji o kojima svi žele znati sve.
Tako jedna od tih urbanih i nikad potvrđenih kuloarskih legendi kaže da je album nastao tijekom njegove bračne krize.
Spominjao se tada i razvod, a nitko nije mogao vjerovati da će njegovoj ljubavi sa suprugom Oliverom možda doći kraj.
Sve što je imao za reći o toj temi rekao je upravo albumom "Dnevnik starog momka". Svaka od dvanaest pjesama na njemu nosi jedno žensko ime.
Otilia
Ljerka
Ankica
Jaroslava
Eleonora
Nevena
Anita
Julia
Branislava
Ognjena
Ljudmila
Anđela
Međutim, srce tog albuma bila je samo ona. Početnim slovima svakog imena, suptilno i mudro svima je još jednom rekao tko je zauvijek njegov život i njegova najveća inspiracija.
Olja je najbolja.
