Romantična priča Theophila Gautiera i skladna glazba Adolphea Adama zahtijevaju visoku razinu plesnoga umijeća, vrhunsku tehniku i sposobnost dramskog oblikovanja likova, što je zagrebački Balet mogao pružiti još 1897. godine, kada je to djelo prvi put uvršteno u standardni repertoar.
Balet Giselle premijerno će biti izveden 19. veljače u zagrebačkom HNK
Giselle mnogi smatraju kraljicom romantičnoga baleta i ona je zaista posve neobična pojava unutar fenomena klasičnoga baleta. Takvu atribuciju zavrjeđuje po mnogim aspektima svoje višestruko kompleksne strukture, od ideje njezinih karizmatičnih autora do dramaturgije dvaju posve različitih činova i glazbe Adolphea Adama.
Praizvedena ubrzo poslije Silfide, označila je sam početak novoga puta u razvoju klasičnog baleta. Suprotstavljajući realizam jedne životne priče u prvome činu fantastičnome sadržaju drugoga bijelog čina, poslužila je kao model za sva kasnija velika baletna djela. Priča o nesretno zaljubljenoj i prevarenoj mladoj seljančici kojoj srce prepukne od ljubavi, koja se zatim pridruži vilinskome svijetu u kojemu obitavaju bivše zaručnice umrle prije vjenčanja i prije negoli su zadovoljile svoju strast za plesanjem.
Pronašavši nadahnuće u onodobnoj baletnoj zvijezdi Carlotti Grisi, autori su stvorili baletno djelo koje je pokazalo mnoge karakteristike tada prevladavajućega umjetničkog pravca - romantizma. Slaveći ples, djelo je sadržavalo sve elemente od kojih se sastoji složeno umjetničko djelo; glazbu, pokret, glumu, slikarstvo, a prije svega svakako ples, sve izraženo u savršenu skladu s dominirajućim umjetničkim smjerom epohe.
Balet je praizveden 1841. u Parizu u koreografiji Julesa Perrota i Jeana Corallija prema libretu koji su napisali Théophile Gautier, teoretičar romantizma, Jules-Henry Vernoy de Saint- Georges i Jean Coralli, posluživši se pričom iz knjige o vilama i duhovima velikoga njemačkog romantičarskog pisca Heinricha Heinea. Oduševivši sve na praizvedbi, Giselle je ubrzo postala kultnim djelom plesne scene, ostajući takvim sve do naših dana, sto osamdeset godina poslije.
José Carlos Martínez rodio se u Cartageni, a školovao se u Cannesu u baletnoj školi Roselle Hightower i Parizu u baletnoj školi pariškoga Baleta, kojemu se odmah i pridružio. Od 1988. bio je prvak Baleta pariške Opere, u kojemu je ostvario sve velike uloge baletnog repertoara.
Dobitnik je mnogih značajnih baletnih nagrada, primjerice Prix Benois de la Danse, Prix de Lausanne, Premio Nacional de Danza, a japanski plesni časopis Shinshokan proglasio ga je jednim od najboljih plesača današnjice. Već deset godina umjetnički je ravnatelj španjolske Compañía Nacional de Danza.
Dian Tchobanov je rođen u Plovdivu, a dirigiranje je diplomirao na Državnoj glazbenoj akademiji u Sofiji. Školovanje je nastavio na bečkome Sveučilištu za glazbu i primijenjenu umjetnost. Ravnao je glazbenim izvedbama opernih i baletnih predstava u mnogim značajnim europskim kazalištima te surađivao s mnogim velikim europskim orkestrima.
Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada. Od 2017. angažiran je kao stalni dirigent u Baletu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
