S obzirom na to da se Hrvatska u objavama rijetko spominjala, a sama nema iskustva na spomenutim odjelima, zanimala ju je situacija kod nas pa je odlučila iskoristiti svoju online platformu na kojoj ima više od 40 tisuća pratitelja da provjeri što se događa u Hrvatskoj.
Uslijedio je niz reakcija, pogotovo negativnih, kojima se uopće nije nadala.
Moram priznati da u početku nisam htjela dijeliti osobne priče, ali žene su tražile da se njihov glas čuje pa sam im odlučila dati svoju platformu, priča Matea, koja je brojne ispovijesti žena zatim podijelila na svojim storyjima.
Ni sama ne zna koliko joj se žena javilo, ali misli da će objave i poruke koje su joj stigle još dugo čuvati.
Najviše me žalosti činjenica da sam krenula s hranom, a na kraju su osobna iskustva pratiteljica pokazala da imamo puno više problema od same hrane, priča Matea, koju su posebno ražalostile priče koje su uključivale negativan odnos medicinskih djelatnika prema rodiljama, manjak empatije, loše sanitarije...
Naravno, ovdje treba uzeti u obzir činjenicu da je riječ o ženama koje su s njom podijelile svoja iskustva. To ne znači da će se svatko pronaći u njima, a i Matea je primila pohvale određenim bolnicama i osoblju. Posebno se, kada je u pitanju prehrana, istaknula osječka bolnica. Ipak, srce joj, kaže, puca jer su one bile u manjini.
Žene su lijepo postupanje pravdale činjenicom 'valjda sam imala sreće''. Pročitajte tu rečenicu još jednom i probajte ostati imuni...
Strašno je da se moramo nadati da ćemo imati sreće, smatra Matea, kojoj su se javljale i žene iz drugih zemalja poput Švicarske, Slovenije, Njemačke, Švedske, čak i Turske.
Njihova pozitivna iskustva, kaže, nije htjela objavljivati jer se osjećala kao da bi tako trljala sol na ranu ženama koje nisu bile te sreće.
A kakav je zaključak izvukla iz cijele ove priče?
Nakon svega pročitanog i nakon tri dana razgovara sa ženama, iskreno mogu reći da sam bijesna, razočarana i uplašena.
Nitko od tih žena ne traži restoranski meni za ručak, ne traže tetošenje sa svih strana niti očekuju da baš njima svi idu niz dlaku.
Očekuju od osoblja da bude pristojno i da se odnosi prema njima s poštovanjem, očekuju čist WC i očekuju da ih se nahrani kada su gladne. Što su to stvarno toliko velike želje?, zaključila je Matea, koja na početku ove priče nije imala nikakav dugoročan plan, a onda su se dogodile reakcije koje su je iznenadile.
Sada ovu priču želi iskoristiti kako bi ukazala na stvari na kojima svi kolektivno moramo još jako puno raditi.
Ne očekujem da se sve riješi sutra, ali počevši od pojedinačnog djelovanja može se napraviti jako puno. Većina žena rekla je da prvi put netko uopće priča o ovome, a da se ružne stvari događaju već jako dugo.
Drago mi je da su se obratile meni jer ja uz njihovu podršku mogu vikati još glasnije, kaže.
U ovoj priči najviše su me šokirale izjave medicinskih sestara koje rade u bolnicama i koje su mi rekle: Matea, ja prva ne bih rodila u bolnici u kojoj radim.
Ako to nije motivacija da se djeluje i dalje, ja ne znam što jest, zaključuje Matea.
Dio poruka koje su pristigle na njezin Instagram pogledajte u našoj galeriji.
