Zamislimo osobu koja se zove Marko. Marko puno radi i jako voli igrati nogomet.

Marko ima tatu. Jednog dana dok je uživao u nogometnoj utakmici sa svojim dečkima nazvao ga je tata da mu je pozlilo i da je jako loše. Marko je odmah prekinuo igru, nazvao susjedu, nazvao hitnu i sjeo u auto. Dok je vozio prema bolnici, nazvao je nekoliko poznanika liječnika i time tati osigurao najbolju skrb u bolnici.

Tata je odmah primljen na operaciju, a Marku je rečeno da će operacija trajati minimalno pet sati.

Kad su se zatvorila operacijska vrata, Marko je nazvao svoje dečke, pitao ih gdje su, kako je prošla utakmica i otišao s njima na piće i druženje, zatim je došao kući, nazvao liječnika, pitao kako je tata i dogovorio s liječnikom kada će sutra doći u posjet.

Pitanje je – je li Markovo ponašanje i razmišljanje u redu? Na to pitanje (mi) većina ljudi odgovori da nije, da je trebao ostati u bolnici, čekati u čekaoni ishod operacije i da nije lijepo od njega da se, dok je tata na operaciji, on druži sa svojim prijateljima.

Odgovor je da je Markovo ponašanje i razmišljanje onakvo kakvo bi trebalo biti!

Dakle - Marko je odmah krenuo pomoći svom tati, učinio je sve što je u tom trenutku bilo u njegovoj moći, a vrijeme dok je tata na operaciji, dok on nema više kontrolu niti moć utjecanja na ishod proveo je u najboljem društvu i na najbolji način koji je mogao.

Ovu priču ispričala nam je mag. univ. psihoterapije, dr. med. Iva Stasiow kada smo je zamolili da nam odgovori na pitanje kako se pobrinuti za sebe i svoje zdravlje, psihičko i fizičko, kada se brinemo za teško bolesnu osobu.

Ova priča daje odgovore na sva pitanja, rekla je dr. med. Stasiow.

BUDITE SI VAŽNIJI OD SVIH DRUGIH LJUDI

Briga o teško bolesnoj voljenoj osobi nije nimalo lak zadatak. U nekom trenutku, najčešće potpuno nepripremljeni, nađemo se u situaciji punoj uspona i padova, dok se u našem životu gomilaju trenuci s kojima se jako teško nositi.

Govoreći o zadržavanju psihičkog prosperiteta i zdravlja generalno, Stasiow je poručila da sami sebi trebamo biti na prvom mjestu.

Trebamo si biti 'malčice' važniji od svih drugih ljudi. To nije sebičnost, to je optimalan stav koji trebamo zauzeti, objasnila je i dodala da je takav stav poželjno zauzeti i u situacijama poput bolesti nama bliske osobe.

Naravno, poručila je, nije lako gledati patnju druge osobe i prema toj osobi, kaže, trebamo imati empatiju.

Empatija nije isto što i sažaljenje druge osobe ili samookrivljavanje u odnosu na tu drugu osobu.

Empatija je samo razumijevanje stanja te druge osobe, kako se ta osoba osjeća, kako razmišlja, s kakvim se poteškoćama nosi, a to možemo saznati razgovorom, tako da pitamo i slušamo, a ne da stvaramo svoje pretpostavke jer svatko se sa određenom poteškoćom nosi na svoj način, rekla je Stasiow i objasnila da nešto što je primjerice za nju grozno ne mora značiti da će biti i za drugu osobu te da će joj biti potrebna pomoć onako kako mi mislimo da treba.

Naglasila je i kako naš život ne prestaje s bolešću nama drage osobe.

On se u početku mijenja jer se mijenjaju i okolnosti. Pomoći nekome znači napraviti maksimum za tu osobu u tom trenutku s obzirom na njezine potrebe, bez trajnog narušavanja našeg osobnog integriteta i funkcioniranja, objasnila je.

Dodala je i kako u akutnim stanjima vrijede neka druga pravila, ali akutna stanja ne traju dugo.

S obzirom na to da bolest nikada ne biramo, naravno da možemo biti i ljuti, i frustrirani, i razočarani, i tužni, i besperspektivni. Možemo biti ljuti i na tu, nama dragu osobu! Te su emocije sasvim normalne, zaključila je na kraju.

POMOĆ POTRAŽITE U PRIJATELJIMA ILI TERAPEUTIMA

O nošenju s teškom dijagnozom, konkretno rakom dojke nama bliske osobe ranije smo razgovarali i s Brunom Šimlešom.

Govoreći o našim emocijama u sklopu podrške oboljelim ženama, rekao je kako oboljele u najosjetljivijem razdoblju ne trebamo opteretiti svojim emocijama, nego trebamo biti maksimalno tu za njh.

Prijatelji, psiholozi ili neki drugi terapeuti osobe su kod kojih možemo potražiti rješenje za nošenje s teškom situacijom.

Savjeti koje je dao o pružanju podrške ženama oboljelima od raka dojke primjenivi su i na sva druga stanja i bolesti, a kako je rekao Šimleša, radi se o životnim preokretima koji pogode cijelu obitelj i sasvim je normalno da i svima iz kruga bliskih ljudi treba pomoć i razumijevanje.

Kada smo izgovarali ono 'u dobru i zlu', nitko nije zamišljao takve situacije. Ili kada nam se razboli dijete, sestra ili roditelj… Logično je da nismo spremni za takve situacije i da nam treba pomoć.

Od prijatelja treba potražiti suosjećanje i podršku, čak i od nekih kolega s posla možda možemo dobiti razumijevanje, a ako nam je potrebna stručna pomoć osoba koje su takve situacije prošle sa stotinama ljudi, to je i više nego mudro.

Oni će nas lakše razumjeti i dati alate da pomognemo i sebi i voljenima za koje se trebamo brinuti. Ako se bolje brinemo za sebe, moći ćemo se bolje brinuti i za svoje voljene, zaključio je Šimleša.