Ako vam se tada dogodi da poželite samo utišati svijet, znajte da niste razmaženi ni nezahvalni. Vrlo je moguće da doživljavate senzorno preopterećenje.
Senzorno (ili osjetilno) preopterećenje nastaje onda kada vaš živčani sustav primi više podražaja nego što ih može obraditi. Blagdani su za to gotovo idealan scenarij.
Gradovi svijetle jače nego ikad, reklame vas prate na svakom koraku, božićne pjesme vrte se u krug, a društvena očekivanja rastu zajedno s brojem lampica. Pritom sva vaša osjetila i emocije nemaju stanku. Problem je u tome što vas nitko ne uči da je preopterećenost jednako stvarna kao i umor.
Znanstvena istraživanja potvrđuju upravo ono što mnogi od nas osjećaju intuitivno. Osjećaj senzornog preopterećenja raste kada je osoba istovremeno izložena većem broju podražaja, osobito kombinaciji buke, vizualnih stimulansa i društvene interakcije.
Drugim riječima, nije problem u jednoj lampici ili jednoj pjesmi, nego u njihovom zbrajanju. Mozak ne reagira samo na sadržaj, nego na količinu informacija koje mora obraditi u istom trenutku. Zato blagdanska gužva, svjetla i stalni zvukovi mogu iscrpiti čak i onda kada vam se sve to čini lijepim i kada se tome i veselite.
Naš živčani sustav ne zna da su blagdani. On ne zna da je to 'najljepše doba godine'. On zna samo da je izložen većem broju podražaja nego inače i naprosto reagira na to.
Što možemo učiniti da bismo smanjili osjećaj preplavljenosti?
Nekoliko je koraka koje možete napraviti.
1. Prihvatite da je senzorni preopterećenje signal tijela
Prvi i najvažniji korak je priznati sebi samima da senzorno preopterećenje nije slabost, nego signal. Vaše tijelo vam govori da mu treba manje, a ne više. Vašem tijelu treba manje buke, manje svjetla, manje obaveza. To ne znači da morate pobjeći od blagdana, nego da ih trebate prilagoditi sebi.
Zašto biste sami sebi trebali zadati stalna posjećivanja adventskih sajmova ili pečenje 20 vrsta kolača? Ne morate.
2. Svjesno smanjite vanjske podražaje
Često pomaže svjesno smanjivanje podražaja. Kao što smo spomenuli, ne morate posjetiti svaku adventsku kućicu. Ne morate slušati božićnu glazbu cijeli dan. Sasvim je u redu ugasiti radio, prigušiti svjetla, hodati bez slušalica ili se na trenutak povući u tišinu. U redu je i otići ranije s druženja, čak i ako vam se čini da je „još prerano“. Vaš živčani sustav nema sat.
3. Postavite jasne granice
Posebno je važno postaviti granice prema društvenim očekivanjima. Prosinac je pun rečenica poput Moramo se vidjeti ili Dođite bar nakratko. Svaki od tih poziva nosi mali emocionalni zadatak: pripremu, prisutnost, razgovor, pažnju. Kada se ti zadatci zbroje, nastaje umor koji se ne vidi izvana, ali se itekako osjeti iznutra.
Ako osjetite napetost u ramenima, ubrzano disanje ili snažnu potrebu da se povučete, vaše vam tijelo govori da je doseglo granicu.
Niste dužni biti svima dostupni samo zato što su blagdani.
4. Stvorite male rituale tišine
Jedna od najnježnijih strategija je stvaranje malih rituala tišine. To može biti jutarnja kava bez ekrana, večernja šetnja bez glazbe podalje od adventskih sajmova ili samo deset minuta sjedenja u polumraku uz poneku mirisnu svijeću.
Ti trenuci neće sve riješiti sami od sebe, ali smanjuju razinu podražaja dovoljno da ponovno možete disati. Samo slušajte sebe i svoje rijelo.
5. Ne težite blagdanima s reklama
Da, jasno je da nam reklame prezentiraju jednu inačicu blagdana, no to najčešće nije stvarni život. Blagdani ne moraju izgledati kao s reklama da bi bili vrijedni.
Ne morate voljeti gužvu, lampice i stalnu glazbu da biste prigrlili blagdanski duh. Vaš blagdanski duh može biti tih, spor i povučen.
Može mirisati na čaj, a ne na kuhano vino. Može izgledati kao večer kod kuće, a ne kao još jedno druženje.
Senzorno preopterećenje vas ne uči kako biti otporniji; ono vas uči kako biti nježniji prema sebi. Možda je upravo ta nježnost ono što vam u prosincu najviše treba.
