Prije dva mjeseca pozitivno me šokirao slučajan pogled u ogledalo – po prvi put u životu, s 32 godine primijetila sam jasne linije koje ocrtavaju trbušne mišiće na mom tijelu.

Iako sam većinu života bila mršavica, nikad nisam imala vidljive linije trbušnih mišića. Sjećam se da sam kao maturantica imala 49 kilograma, a s polaskom na fakultet, ta se brojka počela povećavati. Prehrana bazirana na menzi i pekarama dala je svoje.

Nakon dvije-tri godine studentskog života, s vježbanjem koje je uključivalo samo jedan sat tjedno na prvoj i drugoj godini u sklopu obveznog kolegija Tjelesno-zdravstvene kulture, nakupila sam pet kilograma.

Već sam tada uočila da mi ne pristaje odjeća kao nekad, ali nisam se zabrinjavala. Samo sam bila sretna što sam jednom zauvijek završila s mrskim mi Tjelesnim.

No nakon stjecanja diplome i svih nedaća koje su uslijedile, kilogrami su se redali jer sam hranu gledala kao bijeg i kao utjehu. Ipak, u proljeće 2019. godine odlučila sam uzeti stvari u svoje ruke.

Počela sam se aktivno baviti trčanjem. Kada sam krenula na svoje prvo jutarnje trčanje, mislila sam da ću se srušiti nakon sto metara. Drugi put je bilo bolje, treći još bolje i tako sam odlučila te iste jeseni prijaviti se za trčanje svoje prve UNICEF-ove utrke.

Osjećaj dolaska do cilja i pobjede nad samom sobom i svojim strahovima jedan je od najboljih koje ću pamtiti do kraja života.

Pola godine kasnije nastupila je karantena zbog pandemije i tu su se svi moji nekad izgubljeni kilogrami počeli opet nakupljati. Bilo je dana kada bih nadobudno vježbala, no to me držalo najviše dva tjedna u komadu, a potom bih odustala. I tako po nekoliko puta.

No s dolaskom 2021. nešto se u meni promijenilo. Nisam više mogla gledati svoj odraz u ogledalu.

Pitala sam se namjeravam li doista tako provesti svoje tridesete. Iako sam imala samo 6-7 kilograma viška, oni su se svi skupili baš oko struka pa se činilo kao da imam i više. Odjeća mi nije stajala onako kako sam željela, osjećala sam se nelagodno i znala sam da moram nešto napraviti.

KAKO SAM SMANJILA MASNE NASLAGE?

1. Može se raditi i bez teretane i trenera
Kako sam počela vježbati još u vrijeme dok su teretane bile zatvorene, treniranje uz trenera mi je ionako bilo nemoguće, a ni inače nisam ljubitelj teretana. Jedina opcija bila mi je da počnem vježbati uz neku od mobilnih aplikacija ili videe na internetu.

I tako je i počelo. Odabirala sam vježbe namijenjene skidanju masnih naslaga, pažljivo slušala upute instruktora na njima i s vremenom počela savladavati sve vježbe koje su mi u tom trenutku trebale.

Vježbala sam svega 25 minuta dnevno, uz mobilnu aplikaciju, pet puta tjedno. To je bilo moje vrijeme daleko od računala, tekstova, poslova, društvenih mreža i svega ostaloga.

Prilagodila sam si tempo vježbi, pratila upute na aplikaciji i naprosto vježbala. Jedna oprema koju sam imala bila je lopta za pilates, a sve ostalo bile su vježbe s težinom vlastitog tijela, trening visokog intenziteta (tzv. HIIT) i aerobne vježbe, bez opreme.

2. Pomodne namirnice nisu potrebne
Dva mjeseca prakticirala sam povremeni post, poznatiji pod nazivom intermittent fasting. Jela sam količinu kao i inače, ali sam se ograničila da jedem od 8 ujutro do 17 sati sati. Poanta ovog posta je da ne jedete određen broj sati kako bi tijelo počelo trošiti masne naslage, barem 12. Idealnim se smatra jesti 8 sati, a postiti 16, no to mi nije odgovaralo pa sam postila 15 sati, a jela 9.

Kada bi otkucalo 17 sati, znala sam da nakon toga više nema jela za mene, barem ne većinu dana u tjednu. Povremeno sam si dozvolila odlazak u lanac brze hrane, no i tada sam birala opciju koja ondje ima najmanje kalorija.

I dalje jedem gotovo istu hranu, samo u manjim količinama.

Moja prehrana nije se čarobno promijenila preko noći. Nisam odjednom počela kupovati skupe namirnice kao što su avokado, chia sjemenke, losos i slično.

I dalje sam jela tjesteninu na sto načina, rižu, krumpir, lisnatu salatu i slično, sve ono što je financijski prihvatljivo. Jedna promjena bila je ta da sam odlučila unositi manje čokolade i čipsa. Naprosto mi je bilo žao nakon vježbanja sve „uništiti“ jednom vrećicom čipsa.

3. Napredak neće doći preko noći i bit će teških dana
Kada sam već vježbala tjednima, nisam uočavala nikakve promjene na svome struku. Vježbala sam jer sam se osjećala mentalno bolje onih dana kada bih odradila vježbe, osjećala sam da radim nešto samo za sebe i shvatila da se neće dogoditi ništa loše ako 25 minuta dnevno posvetim samo vježbanju.

Dakako, kako sam u isto vrijeme vodila bitku i sa svojim mentalnim zdravljem i posljedicama s kraja 2019. i 2020., tako je bilo i dana kada mi se ni najmanje nije dalo vježbati ili kada bih u jednom danu pojela kutiju keksa, vrećicu čipsa i pizzu iz obližnje pekare. I to je u redu.

S vremenom su se takvi dani smanjivali, a kada sam prije dva mjeseca slučajno uhvatila svoj odraz u ogledalu i vidjela linije koje ocrtavaju trbušne mišiće, nisam mogla vjerovati.

Po prvi put nakon nekoliko mjeseci odjenula sam hlače koje sam kupila dan prije velikog prosinačkog potresa. Bile su mi mrvicu velike. Hlače koje sam nosila čitavo prošlo ljeto velike su mi i u bokovima, i u struku, a majice koje već duže imam više ne ocrtavaju svaki moj „šlaufić“

4. Podrška je vrlo važna
Kada sam počela s vježbanjem, već sam bila u vezi sa sadašnjim partnerom kojemu je teretana drugi dom. S jedne strane, njegov napredak u posljednjih nekoliko godina, skidanje 20 kilograma i isklesano tijelo bili su mi poticaj da i ja počnem raditi na sebi. Istodobno sam imala nekog tko je prošao borbu sa svojim tijelom i zna kako je to osjećati se grozno i izvana i iznutra.

Pokazivao mi je neke vježbe koje on radi, zajedno smo odradili pokoji trening, no ono što je najvažnije u svemu jest to da mi je bio velika podrška i navijao za svaki moj odrađeni set vježbi, bez ikakvog pritiska. To mi je ujedno bila i velika promjena jer sam u prošlosti doživjela da mi je rečeno kako sam debela, i to sa samo 5-6 kilograma viška.

I nije poanta u tome što neki muškarac misli od mojih 5-6 kilograma viška, nego o tome kako te naizgled bezazlene izjave oblikuju naše viđenje sebe u trenucima kada samo najranjiviji.

5. Uz tjelesno, treba raditi i na mentalnom zdravlju
Paralelno s vježbanjem, počela sam aktivnije raditi na mentalnom zdravlju. Ponovno sam krenula na psihoterapiju. Taj put je praktički tek na svome početku, no jednom kada osvijestite da se niste prejedali bez razloga nego zbog duboko ukorijenjenih trauma iz prošlosti, bit će vam lakše, na neki način.

Onih dana kada vježbam po 25 minuta osjećam se mnogo bolje.

Radim na sebi izvana i iznutra. Izgubila sam četiri centimetra u struku i tri kilograma. Po prvi put ikad imam vidljive trbušne mišiće. Na prvi pogled ne izgleda mnogo, no ja se osjećam znatno drugačije.

Imam više snage i više energije. Normalno se mogu penjati stepenicama bez da imam osjećaj da ću izdahnuti, mogu izdržati trening kakav prije nekoliko mjeseci ne bih mogla i ono najvažnije – sretnija sam nego što sam bila jako, jako dugo.