Znanstvenici sa Sveučilišta Newcastle upozoravaju kako programi za osjetljivo pranje rublja imaju velik utjecaj na zagađenje okoliša.
Upravo su oni najgori kad je riječ o onečišćenju vodenog sustava, prenosi Independent.
Naime, prilikom pranja osjetljivog rublja zbog veće količine vode i manjka centrifuge u vodu se ispuštaju stotine tisuća mikrovlakana više nego kod regularnih programa pranja.
Regularni programi više stišću odjeću tijekom pranja i tako se smanjuje količina ispalih mikrovlakana.
Znanstvenici su proučavali razliku u količini mikrovlakana i ustanovili kako se prilikom pranja pamuka na regularnim programima u vodu ispusti oko 800.000 vlakana, a prilikom pranja osjetljivog poliesterskog rublja čak 600.000 više. Točnije, 1.400.000 mikrovlakana.
Uz poliester, najopasniji su materijali poput najlona i akrila koji ispuštaju sintetička i plastična mikrovlakna. Ona zatim putem sustava odvodnje dolaze do morskog okoliša te ulaze u probavni sustav brojnih morskih životinja koje su dio i našeg prehrambenog lanca.
Prijašnja istraživanja pokazivala su da su najvažniji faktori za količinu mikrovlakana koja će biti ispuštena tijekom pranja brzina kojom se vrti bubanj, broj promjena smjera vrtnje tijekom pranja te duljina stanki tijekom pranja. Međutim, mi smo dokazali da se mikrovlakna najviše ispuštaju kada je volumen vode velik, čak i uz smanjenu razinu agitacije perilice za rublje. To se događa zato što velika količina vode koja se koristi na programima za osjetljivo rublje da bi zaštitila materijal, zapravo iz njega čupa više mikrovlakana, kazao je Max Kelly iz istraživačkog tima.
Ljudi su intuitivno mislili kako će pranje na programu za osjetljivo rublje reducirati gubitak vlakana jer se ona manje trljaju jedna o druge, rekao je dr. Neil Lant i dodao kako odjevne komade napravljene od prirodnih materijala poput vune i svile i dalje bez problema možemo prati na spomenutom programu jer oni, za razliku od umjetnih materijala, nisu problematični.