Nema ovdje ništa malo, a ni pravo, sigurno bi sada dovitljivo dobacili Oni koji posljednjih 48 sati neumorno klikaju po bezbroj članaka o Kristini Mandarini. Negdje po putu do Podsusedskog mosta gdje se nalazi njezin štand, 20-godišnjoj prodavačici mandarina Kristini Penavi oduzeli smo čak i identitet te je sveli na nadimak koji će je zauvijek pratiti.
Teško je ovu situaciju pravedno sagledati i analizirati iz svih kutova, a pritom nekoga ne uvrijediti ili osuditi.
Najmanje osude zaslužuje Kristina. Naposljetku, ona će najmanje profitirati od gungule koju je izazvala.
Potpuno je svejedno je li ona u sve ovo uletjela slučajno ili je u pitanju samo dobro osmišljen marketinški trik na koji smo pali svi po redu.
Danas Kristinin lik i djelo, bez njezina znanja i dozvole, koriste i oni kojima to nije bio plan. Svi smo se uključili u borbu za pažnju čitatelja, a brendovi su pronašli način da svoju ponudu obogate mandarinama i pokojom šalom na račun trenutačno najpoznatijeg dekoltea u regiji.
Joj, daj ne drami, cura očito uživa u pažnji, jesi joj pogledala slike na Instagramu, rekli bi Oni s početka.
Jesam. Ne samo da sam pogledala, nego sam pažljivo skrolala do samog kraja. Tamo, na kraju, dočekale su me fotografije tinejdžerke sa znatno manjim dekolteom.
I ne možeš si pomoći u toj situaciji. Pogledaš datum kad su objavljene, malo zbrajaš, oduzimaš i onda se zapitaš što se to dogodilo u glavi ove djevojke u periodu od četiri godine.
Zašto je i kada osjetila potrebu tako drastično mijenjati svoj izgled? Tko ju je uvjerio da njezine grudi nisu dovoljno dobre i da će sjajno izgledati s dva dodatna groteskna silikona?
U kojem je trenutku stekla dojam da će joj život biti bolji i uspješniji ako počne popravljati takozvane "propuste" prirode?
Ako je i bila željna popularnosti ili novih pratitelja na Instagramu, ova 20-godišnjakinja ipak nije dovoljno odrasla da bi shvatila na koji će je način obilježiti njezinih pet minuta slave.
Sama si je kriva, kažu Oni.
Možda. A možda mi koji bismo trebali znati bolje kolektivno snosimo krivnju za to što tinejdžerice danas misle da će im plastična kirurgija osigurati uspjeh. Ne pouzdaju se više u svoje obrazovanje jer je od svjedodžbe i(li) diplome važnija prava fotka na Instagramu.
Fućkaš znanje, o tome se neće pisati, a fotke će ih dovesti na naslovnice brojnih medija. U pravu su. Od toplih ljudskih priča nema kruha, ali zato ovih dana jasno možete vidjeti kakav je odaziv publike na sadržaj prepun niskih strasti.
Čak se i mi koji smo odgovorni za stvaranje tog sadržaja uvijek iznova čudimo količini pažnje koju može izazvati dekolte ili minica. Bilo je dana kada su ženske grudi u statistici pobjeđivale i terorističke napade.
Znamo da se s njima ne može pogriješiti jer prosječni Hrvat više od ičega želi odmoriti oči na dubokom dekolteu, a prosječna Hrvatica jedva čeka da prokomentira kako se vlasnica dotičnog dekoltea neukusno odijeva.
Nismo mi svetice koje neće baciti pogled na frajere s čvrstim gluteusima, ali garantiram da, na primjer, nećemo organizirati ekskurziju kako bismo se slikale s nekim tipom čije uske traperice daju naslutiti postojanje velike alatke u hlačama.
Nema smisla debatirati o tome potiče li potražnja ponudu u slučaju Kristine Penave ili obrnuto, ali jedno je sigurno - cijelu zemlju omađijale su dvije sise.
Ti si samo ljubomorna jer nemaš takve sise, komentira muški dio Onih.
Za ovo nemam repliku jer, kao i mnoge druge žene, jednostavno ne razumijem mušku fascinaciju tim nakupinama masnog tkiva na prsnom košu. Nismo mi svetice koje neće baciti pogled na frajere s čvrstim gluteusima, ali garantiram da, na primjer, nećemo organizirati ekskurziju kako bismo se slikale s nekim tipom čije uske traperice daju naslutiti postojanje velike alatke u hlačama.
Opusti se, to je samo zajebancija, trajat će nekoliko dana i svi će je zaboraviti, zaključuju Oni.
Upravo je u tome problem. Poigrali smo se i iskoristili je. Kristina Mandarina postat će još jedna fusnota u balkanskoj pop-kulturi, a iza nje doći će neka nova djevojka kojoj će se dogoditi isto.
Možda će biti još mlađa, spremna na puno više. Ni njoj nećemo reći ne, a trebali bismo.
Mi, mediji, svoj dio odgovornosti priznajemo. Možete li vi, naša publika, učiniti isto?
