Izraz "mala crna haljina" postao je sinonim za eleganciju i odjevni predmet koji bi, prema modnim stručnjacima, svaka žena trebala imati u svom ormaru.
Galerija
Hepburn je u tome filmu glumila uz kolegu Georgea Pepparda, a upravo u uvodnoj sceni filma Blakea Edwardsa, njezin lik, Holly Golightly, nosi tu haljinu.
Zora tek sviće, Peta avenija u New Yorku je tiha, a taksi se zaustavlja ispred draguljarnice Tiffany & Co. Holly izlazi iz automobila odjevena u jednostavnu satensku haljinu crne boje, uz crne rukavice, držeći u rukama kroasan i kavu dok gleda izlog.
Dašak glamura pruža bogata ogrlica oko njenog vrata s nekoliko nizova bisera i broš koji je umetnula u svoju podignutu kosu. A sve ostalo je povijest…
Hubert de Givenchy temeljio je svoj dizajn na ovom bezvremenskom komadu neupitne elegancije i izradio haljinu s minimalističkim izrezima na leđima za Doručak kod Tiffanyja i njegovu životnu muzu.
Haljina iz filma smatra se jednom od najutjecajnijih u povijesti kinematografije i kostimografije..
Haljina je trebala biti kraća
Hubert i Audrey Hepburn poznavali su se već godinama ranije, pa kada je bila odabrana za glavnu ulogu u ovom filmu, okrenula se svom dragom prijatelju, vjerujući u njegovu kreativnosti i čaroliju. I to je bilo uistinu ono što je i dobila, ali ne iz prvog pokušaja.
Iako je ona bila oduševljena haljinom, moćnici iz Paramount Picturesa nisu. Naime, prvotna je haljina bila mnogo kraća i otkrivala bi glumičine noge, a to je nešto s čime se tadašnji patrijarhalni holivudski svijet nije očito mogao nositi.
Zatražili su od Paramountove supervizorice kostima Edith Head da redizajnira donju polovicu, te je upravo tako dobiven izgled haljine koja se u konačnici pojavila u filmu.
Riccardo Tisci, bivši kreativni direktor Givenchyja, opisao je haljinu kao savršen primjer stila 1960-ih: šik sprijeda, delikatan, senzualan i pariški straga. Savršeno se uklopila u film i ispisala kinematografsku povijest.
Prodana za 607 tisuća eura
Tijekom godina, malu crnu haljinu iz filma preinačili su dizajneri među kojima su John Galliano, Alexander McQueen, Riccardo Tisci, Clare Waight Keller i Matthew Williams, koji su svi nastavili kreativni smjer slavne francuske kuće u vlastitom stilu. Svaki je dizajner dao svoj osvrt na kultni izgled.
Danas se tri komada ove kultne crne haljine iz filma mogu pronaći na različitim mjestima diljem svijeta: jedan se čuva u arhivu Givenchyja, drugi je izložen u Muzeju odjeće u Madridu, a posljednji je prodan na aukciji Christie's za više od 607.000 eura 2006 godine.
Prvotna verzija kultne haljine bila je mnogo kraća i otkrivala glumičine noge, što je tada Hollywoodu bilo "skandalozno".
To je dosad najveći plaćeni iznos za neku haljinu (ili kostim) s filmskog platna, a sav iznos Givenchy je donirao Cité de la joie kako bi pomogao prikupiti sredstva za djecu u Kolkati, indijskom gradu.
Počelo je s Coco Chanel
Smatrana jednom od najutjecajnijih haljina u povijesti dizajna odjeće i kostima 20. stoljeća, Givenchyjeva crna haljina u koktel stilu bila je najmodernija interpretacija male crne haljine, nakon uvođenja tog koncepta francuske dizajnerice Coco Chanel 1920-ih.
Crna je oduvijek bila boja bogata simbolikom. U ranom 16. stoljeću, crna je predstavljala bogatstvo među španjolskim aristokratima i nizozemskim trgovcima jer je bilo nevjerojatno skupo proizvoditi crnu boju od "uvezenih hrastovih jabuka."
Crna je predstavljala romantiku i umjetnost. Početkom 19. stoljeća crnu su usvojili romantičari poput Byrona, Shelleyja i Keatsa, zbog njezine melankolične aure. Kako je počelo viktorijansko doba, crna je prešla iz boje umjetnosti u boju tuge i žalosti.
No u 20. stoljeću Coco je to promijenila. Godine 1926. Coco Chanel objavila je sliku kratke, jednostavne crne haljine u američkom Vogueu. Bila je dužine do ispod koljena, ravna kroja i ukrašena tek s nekoliko dijagonalnih linija.
Vogue ju je nazvao "Chanelovim Fordom". Poput modela T, mala crna haljina bila je jednostavna i pristupačna ženama svih društvenih klasa. Vogue je također rekao da će ta „mala crna haljina postati neka vrsta uniforme za sve žene s ukusom.“ I bili su u pravu.
