Nakon što je prošli tjedan napustila Survivor, Marina Ivić Pivalica prvo se - otuširala.
Bila sam u šoku koliko sam mršava, koliko sam crna, koliko sam šporka… i bila sam u čudu kad sam upalila televizor. Nisam mogla čitati slova, valjda od tog silnog sunca. Kad sam legla u krevet, u sve čisto i uredno, nisam mogla od uzbuđenja zaspati i nekako nisam ni znala koliko mi to zapravo fali i koliko smo se u tako malo vremena navikli na uvjete tamo, rekla nam je Marina, koju je najvažniji trenutak nakon ispadanja tek čekao. Bio je to susret sa šestogodišnjim sinom Gabrijelom.
Razdvojenost je, kaže, bila jako teška.
Stvarno nisam očekivala da će biti toliko teško. Možda da smo se bolje slagali ne bih bila toliko mislima orijentirana na doma, ali sam se zbog osjećaja da sam odbačena od plemena fokusirala na ljude koji su mi dragi doma, na njega, na sve ono lijepo što će me dočekati doma i što sam na kraju krajeva ostavila, priča Marina i zaključuje kako je razdvojenost od sina stvarno bila najteži dio.
A baš je Gabrijel razlog zbog kojeg se i prijavila u Survivor.
Skupa smo gledali prošlogodišnju sezonu, navijali i komentirali. On je često zahtijevao da se ja prijavim i govorio da bih bila super tamo, prisjetila se Marina i dodala kako su se njih dvoje fokusirali na poligone, dok međuljudske odnose nisu toliko pratili. To je jedan od razloga zbog kojeg nije u potpunosti znala što može očekivati u Dominikanskoj Republici.
Sada kada se vratila kući, njezin je najvažniji navijač presretan jer je mama opet kod kuće, ali i oduševljen i ponosan na sve što je napravila.
Jako sam mu puno falila iako je bio krasan i divan baki. Naravno, živcirao se kad bi čuo loše komentare upućene meni, to mu je teško padalo, ali sve u svemu, drago mu je što sam otišla u Survivor, kaže Marina i dodaje da je Gabrijel jako intenzivno doživljavao svaku njezinu pobjedu.
Jako se radovao, što sam ja i znala da će se dogoditi. Zbog njega sam se toliko davala u tim poligonima i sad je toliko sretan da me stalno grli i i ljubi i doslovno ne silazi s mene. Presretni smo i jedno i drugo, priča Marina.
O majčinstvu
Pitali smo je i kakva je mama, na što je odmah rekla da joj nije baš lako pričati o sebi, ali kako bi za sebe rekla da je požrtvovna.
Meni je Gabrijel na prvom mjestu i mislim da bi svakom roditelju, i ocu i majci, dijete trebalo biti na prvom mjestu. Naravno da svi imamo nekakav posao i stvari koje nas okružuju, ali imati dio sebe i odgajati ga tako u obliku djeteta nešto je najljepše što se može dogoditi svakome, kaže Marina i dodaje kako nije znala što je ljubav dok nije rodila sina.
Porod je bio vrlo težak, a Gabrijel je završio s krvarenjem na mozgu, pa su prvu godinu njegova života obilježili stres, tuga i neizvjesnost. Srećom, to je sada iza njih, a Marina misli da je to ono što ih je dodatno povezalo.
Ja sam totalno usmjerena prema njemu i želim dati sve od sebe da izraste u što bolju osobu i čovjeka. Prošli smo traumatičnu prvu godinu njegova života, možda je čak i to razlog zbog kojeg sam malo više vezana za njega, ali jednostavno vam ne mogu opisati kolika je to ljubav i koja je energija između nas. Gabrijel mene vidi kao sve na svijetu, isto kao i ja njega. Ima povjerenje u mene, jako me voli i poštuje, kaže.
Sada se njihov život nastavlja starim, turbulentnim tempom. Možda im svakodnevica ne izgleda kao u Dominikanskoj Republici, ali movinga im ne nedostaje. Marina je trenerica fitnesa koja vodi grupne i individualne treninge i koja često radi dvokratno. Na Gabrijelovu popisu obaveza su odlasci u vrtić i nogometni treninzi, a dan najčešće završavaju zajedno u teretani, odakle odlaze doma.
Nakon turbulentnog tjedna ispunjena obvezama Marina se trudi što češće organizirati i odlaske u prirodu, na selo, kupanje ljeti…
Jako nam je zanimljivo i ne bih mijenjala svoj život ni za jedan drugi, kaže.
U Survivoru je naučila vrijedne lekcije
A kako je na taj život utjecao boravak u Survivoru? Marina kaže kako i dalje ostaje pri ranije izrečenoj tvrdnji da u životu ništa ne bi mijenjala, pa ni sada, nakon Survivora.
Takva sam kakva jesam. Nakon ovog iskustva opet ostajem pri istome. Mislim da je to nešto prekrasno što sam doživjela u životu, mislim da će mi Survivor na neki način i promijeniti život, odnosno sigurna sam da hoće. Iz svega što se dogodi u životu treba izvući pouku jer sve što si prošao u životu i iz čega si izvukao pouku može biti samo udarac prema naprijed, mogu se otvoriti neki novi vidici i može se dogoditi samo nešto pozitivno, samo treba imati vjere i biti pozitivan općenito u svemu u životu, zaključuje Marina.
Svom životu dodala je samo još jednu crticu za koju kaže da je bila zahtjevna i iscrpljujuća. Mislila je da će joj najveći problem biti glad i spavanje na otvorenom, ali morala se suočiti i s neočekivanim međuljudskim odnosima i preživjeti razdvojenost od sina.
Ono najljepše što joj ostaje jest prijateljstvo s druga dva natjecatelja, Denisom i Davidom, ali i vrijedne lekcije koje je putem skupila.
Tih 45 dana bilo je jako intenzivno, naučilo me mnogo toga. Mislim da me je promijenilo, međutim treba proći neko vrijeme da iskusim u realnom životu što se promijenilo. Svakako me promijenilo u smislu same spoznaje koliko materijalno nije bitno i koliko je malo potrebno ljudima da bi bili sretni i zadovoljni.
Ja bih bila puno sretnija da su međuljudski odnosi bili korektniji, da je bilo samo malo više poštovanja, sve bi bilo puno drugačije. Zasigurno su ljudi ti koji mogu svijet učiniti boljim ili gorim mjestom, zaključila je Marina, koja sad nastavlja živjeti svoj život kao i prije ulaska u Survivor, uz nadu da će joj se otvarati i neke nove prilike.
Ja ću nastaviti biti ovakva kao dosad, sretna, nasmijana i gledati sve s pozitivne strane, kaže.
