Radilo se o autobusnoj karti, ulaznici za kino i soku. Svi su iz razreda išli, a ja nisam jer nije bilo novca. To je bila svakodnevnica u mom djetinjstvu.
Srce sam joj tada slomila, plakala je jer mi nije mogla omogućiti tu sitnicu, baš kao ni traperice koje nizu s pazara, tenisice koje nose i ostala djeca, pa čak ni knjige za školu koje su mi tada kupovali rođaci iz Zagreba. Plakala sam i ja jer sam znala što me čeka u školi, opet ignoriranje.
Znala sam da smo siromašni, iako se to u Jugoslaviji nije toliko jasno vidjelo. Živjeli smo u stanu kojeg je majka dobila na korištenje od Končara gdje je tada radila, tako da smo imali krov nad glavom.
Mama je radila, ali novac je bio dovoljan tek za puke osnove. Nismo nikad bili gladni.
Zamrzivač je uvijek bio pun smrznutih riba i lignji koje je lovio ujak, povrće je dolazilo isto s otoka od rodbine, meso se jelo nedjeljom. No ja sam jedina iz razreda rano ujutro čekala red pred trgovinom za ono mlijeko iz kesice pa smo ga doma razrjeđivali s vodom da ga bude više. Svaki dan stizalo je tek nekoliko litara, za ono skuplje koje je inače bilo u trgovini nismo imali novca.
Odrastala sam kao siromašnije dijete u društvu i nisam bila sretna. Bila sam poslušno i dobro dijete koje je vješto doma maskiralo svoju tugu, nisam htjela dodatno opterećivati samohranu majku koja mi je nudila sigurnost i ljubav.
Ljubav nije bila dovoljna iako je puno toga nadoknađivala. Ali djeca ne žive samo s majkom, djeca žive s drugom djecom u školi i poslije nje.
Nisam mogla shvatiti zašto ljudi koji nemaju za život rađaju djecu i misle da će svima biti lijepo. Kao, puno nas je, ali nemamo za jest i super nam je. Možda jest u nekim zajednicama u kojima žive obitelji sličnog statusa. Možda bi mi djetinjstvo bilo puno ljepše da nismo s otoka odselili u grad. Jer na otoku nitko nije imao, pa se tamo ne bih ni isticala.
U gradu sam stršala kao, znate već što u punču.
Moje je djetinjstvo bilo prepuno situacija koje su mi ostavile u kostima dubinski strah od neimaštine. Zbog toga da sam se pretvorila u anksioznu osobu koja ne može stati raditi. I koja vrti scenarije po glavi kad god nastane neki problem, jer sam kao dijete morala imala scenarije za svaku priliku kad me djeca krenu pitati nešto s ciljem da mi se rugaju.
Lagala sam non stop. Izmislila sam pola svog života samo da imam prijatelje. A onda su skužili da sam siromašna kad mi je ispala vuna iz tenisice broj veće koje sam dobila na poklon od rodbine. Majka je rekla da kupe broj veće pa da mi traju dvije godine. Proklete tenisice.
Moje dijete neće imati taj strah jer sam se ja izvukla iz tog statusa. Znate kako vidite da netko nije imao puno u djetinjstvu? Ti ljudi nadoknađuju. Tako i ja imam 50 pari tenisica, a i moja mala ih ima previše za svoju dob i potrebe.
U vrijeme kada odrasta moje, još uvijek vrtićko, dijete, opet razmišljam o tome hoće li nam naša djeca zamjerati jednom što smo ih donijeli na svijet? Jer svijet u kojem će oni odrastati i biti odrasli sasvim je drugačiji od svijeta u kojem smo mi odrastali.
Nova generacija mladih koji su upravo izašli iz škola prva su generacija koja povijesno ima manje od svojih roditelja. Prva generacija koja si može manje toga priuštiti nego njihovi roditelji.
Iako izgleda kao da imamo svega više, zapravo djeci ostavljamo manje.
Puno je više plastike i jeftinih majica, puno je više aviona i automobila, ali puno je manje reda i sigurnosti. Puno je više novca, ali puno više nejednakosti. Puno je više klima uređaja, ali puno je više i klimatskih katastrofa. Puno je više mobilnih uređaja, ali puno više usamljenosti.
Puno je više slika, ali i puno više mentalnih bolesti.
Možda bih trebala ispričati svom djetetu što sam je rodila, što sam mislila prvenstveno na sebe, a ne na nju kad sam željela dijete. Možda bi isprika bila u redu.
I zato…
Oprosti dijete, što sam te donijela na ovakav svijet, prepun nelogičnosti i kaosa. Svaka generacija misli da je kaos samo njima, ali mogu te utješiti, svijet je uvijek pun različitih vrsta kaosa. Tvoj kaos će biti drugačiji od mog pa oprosti ako te neću shvaćati uvijek. Pokušat ću, toliko ti mogu obećati.
Oprosti što ćeš živjeti u doba ogromnih klimatskih promjena, jer su se moja i prethodne generacije zaigrale oko puno toga. Možda će tvoja generacija posljednja hodati po glečerima, onih par metara koje će još ostati iza nas. Možda ćeš radije ljetovati na sjeveru Europe nego u Dalmaciji gdje se već godinama kuhamo na 35+. Osjećamo da već nije dobro. Ovo će biti prvo ljeto da i mi bježimo u planine.
Oprosti što smo svijet zatrovali plastikom pa je ona sada i u ribi koju jedeš. Izvini ako ćeš i ti jednog dana imati problema da zatrudniš jer je pala i opća plodnost zbog te plastike. Nema gdje se nije ugurala jer smo počeli i banane prodavati oguljene, ali zamotane u plastici.
Nema smisla, znam.
Oprosti mi jer nismo ništa naučili iz povijesti, nego je ponavljamo. Čovječanstvo je prošlo kroz gadna razdoblja s gadnim ljudima i baš ništa iz toga nismo naučili pa opet imamo diljem svijeta poluluđake koji huškaju jedni na druge. Vjerovala sam da se neke stvari ne mogu ponoviti. No bijes je i dalje u nama, ratova na sve strane… nadam se da ćeš ih ti izbjeći.
Moja generacija nije u tome uspjela
Oprosti što moja generacija sad gleda na mlađe generacije kao one loše, a mi smo vas odgojili. Sve što vi radite rezultat je naših aktivnosti. Našeg djelovanja i ne djelovanja.
Oprosti što smo vrijednosti pobrkali, što gledamo na velik stan i auto kao uspjeh, što smo nasjeli na konzumerizam koji nas jede. Oprosti što više gledamo u mobitele, nego u ljude i to smo prenijeli na vas mlade.
Oprosti što ti je prvo svjetlo koje vidiš ujutro vjerojatno ono plavo jer danas svi spavaju s mobitelima. Oprosti ako si zbog toga neispavana i nadražena. Oprosti što smo sve više zaokupirani sami sobom, što smo prave odnose zamijenili lajkovima, što smo dio kontrole prepustili algoritmima koje pokušavamo pobijediti. Oprosti što nismo bili pametniji kad je sve to krenulo. Bili smo naivni.
Oprosti ako će tvoja generacija morati unedogled popravljati stvari koje smo mi uništili. Nadam se da ćete biti pametniji i da ćete u tom uspjeti.
