U vezi sam nešto malo manje od 4 godine. Oboje imamo brak iza sebe kao i djecu. Ja imam dvoje koje žive s mamom, a sadašnja jedno koje živi s njom/nama. Moje je razvod bio težak i da nije bile sadašnje kao prijateljske podrške, ne znam kako bih uspio. Nova je cura također rastavljena više od dvanaest godina.
Ona je predivna osoba, kad želi biti i kad je po njenom. Jako je samostalna, vrijedna, marljiva, ma sve predivno...OSIM kad ju uhvati žuta minuta. Tada je tvrdoglava, vadi staro rublje iz braka, prebacuje mi bivšu ženu, kao da je još volim, vrijeđa, prekida i sl. Kada se smiri ispričava se i obećava da neće više.
Znam i vjerujem da me voli. Vidim joj u očima kad je normalno raspoložena. I ja je volim više od svega, prvi put u više od 15 godina osjećam leptiriće, osjećam toplinu... No na
rubu sam, nemam više snage za takvo ponašanje. Ne znam kako dalje. Je li samoća ubila ono nešto u njoj, jesam li ja kriv....? Pomozi mi
Zbunjen i usamljen
Dragi moj romantičaru…
Divno je znati da postoje muškarci kao ti, svjesni onoga što žele, i spremni boriti se za svoju sreću…
Tvoja me djevojka podosta podsjeća na mene samu, osim što se dosad nisam nikada zatekla ljubomorna ni na koju bivšu. Ali to je manji dio cijele priče. Izričaj može biti različit, ali podloga je nekako uvijek slična.
Odjednom sam postala nepoželjna u društvu stabilnih parova, vjerojatno okarakterizirana kao 'laka' osoba koju je lako iskoristiti, sa stigmom 'poročna', jer se moje dijete rodilo u grijehu?
'Što želiš mala? Ti se nezaposlena!'
Naišao si na jednu samostalnu, samoživu, autonomnu u svakom pogledu, mladu majku koja je sve u životu morala odraditi sama i naučila se boriti za svoj teritorij i za svoje mladunče kao lavica.
Vjerojatno je, ostavši tako rano sama i s malim djetetom, prošla pakao što egzistencijalne, što emotivne prirode. Koliko god se mi trudili biti liberalni, i nazivali se takvima, okolina je još uvijek neprijateljski nastrojena prema samohranim majkama, razvedenim ženama (obožavam izraz raspuštenicama), kojima bi trebao jedan pravi mužjak da ih konačno učini poštenim ženskinjama, barem pred očima javnosti.
Mnogo je poniženja koje jedna žena, sama s djetetom mora proći. Sjećam se, kada sam, kao mlada nezaposlena studentica, u neznanju krenula tražiti pomoć za novorođenčad, misleći da smo pred zakonom svi jednaki.
Neka dama u najboljim godinama drsko me je odmjerila od glave do pete, zaustavila se na mojoj minisuknji i tamnim podočnjacima od nespavanja, koje je ona vjerojatno pripisala heroinu, ili tko zna čemu, i s visoka priupitala:
'Što ti želiš, mala? Ti si nezaposlena, koliko ja ovdje vidim…'
'Ja još uvijek studiram, gospođo. Nisam u braku, živim sama s kćeri, i nadala sam se da mogu kao i ostale majke na porodiljnom….'
Neizvjesna egzistencija
Grubo mi je upala u riječ: 'Trebala si na to prije misliti, mlada gospođice… Prije nego što si pala u horizontalu'
Otišla sam pokisla, popišana, obješena nosa i srušenog svijeta… Ne samo da sam bila nezaposlena majka male djevojčice, budući akademski građanin pod velikim upitnikom zbog neizvjesne egzistencije, nego sam se osjećala prljavo i grešno.
Kao da je taj mali život koji sam stvorila ostavio crnu mrlju na mojem dosjeu u kojem nije bilo vjenčanog lista i popisa nekretnina, platnog odreska i veselih obiteljskih fotografija.
Kao da je taj mali život koji sam stvorila ostavio crnu mrlju na mojem dosjeu u kojem nije bilo vjenčanog lista i veselih obiteljskih fotografija.
Osjećala sam zlurade podsmješljive poglede kako mi se lijepe za leđa dok sam zatvarala teška masivna vrata za sobom, čula sam tihi hihot i postala bolno svjesna da je ovo početak ostatka mog života za koji se moram izboriti sama, da postoji jedan nježan ranjivi život koji ovisi o meni i da se posljedice mojih loših poteza uvećavaju eksponencijalno.
Da ti ispričam kako sam odjednom postala nepoželjna u mješovitim društvima stabilnih parova, vjerojatno okarakterizirana kao labilna, 'laka' osoba koju je lako iskoristiti, sa stigmom 'poročna', jer se moje dijete rodilo u grijehu?
Mjesecima sam tražila stan...
Kako su me brižne žene mudro odlučile udaljiti od svojih partnera, kako oni ne bi pali u iskušenje? Da ti pričam koliko boli kada to osvijestiš, jer shvatiš da te ne doživljavaju kao osobu koja je svjesna svojih postupaka i interakcija među ljudima, kao da nemaš svoju volju i slobodu donošenja odluka, nego da se jednostavno podaješ volji drugih..?
Kao da si osoba koja u životu nema više što birati, nego joj je dobrodošao bilo kakav znak pažnje od bilo kojeg, ili bilo čijeg tuđeg muškarca bez obzira na njegov bračni status, ćelavost, godine, vene na nogama, dlakava leđa ili kuperozu na licu?
Ne želim ni reći kako su tek one svojim postupcima tek vrijeđale svoje muškarce, ali to je neka druga tema…
Ili, da ti ispričam kako sam mjesecima tražila stan, jer nitko nije želio primiti majku s djetetom, pod izlikom da ne žele da im dijete ošteti namještaj… Koliko to može, pitam vas, jedna puzava beba nanijeti štete…?
Ako bi se ravnala po iskustvu iz tog perioda - mnogo više nego nekoliko razuzdanih muških studenata cimera, koji su bili mnogo poželjniji najmoprimci.
Postala sam žena pomorca
Tada sam shvatila da mi je laž jedina opcija, i tako sam preko noći postala žena pomorca, koja traži stan, dok suprug radi na nekom prekooceanskom tankeru, i plaća račune.
Koliko sam puta prošla na nekom natječaju za posao, i tada s obrazloženjem 'da nova radna snaga nije potrebna', bila otpisana kada bi se saznalo za bebu.
Ili, da ti pričam koliko sam puta prošla na nekom natječaju za posao, i s obrazloženjem 'da ipak nova radna snaga nije potrebna', bila otpisana istog trena kada bi se saznalo za bebu.
Vjerojatno si i ti prošao svoj pakao, ali vjerojatno i mnogo manje osuda od svoje okoline. Muškarcima se greške i zaigranost nekako lakše opraštaju. Imaju pravo na nove početke.
Mnoge žene, koje znam, i koje su ostale same, nekako su se pomirile s činjenicom da su djeca njihova apsolutna odgovornost, i cijeli su svoj život podredile njima, duboko svjesne da će možda zauvijek ostati same.
S time sam se bila pomirila i ja, ali opet, život je nepredvidiv… Mnoge nisu imale moju sreću, ili sreću tvoje zaručnice da nađu partnera koji će imati razumijevanja za njih.
Mnoge žene, u nevjerici da za njih postoji druga šansa i pravo na sreću, svoje partnere stavljaju na tešku kušnju, nesvjesne da na taj način ugrožavaju odnos koji je možda dobar i zdrav.
Mislim da je tvoja djevojka nesigurna u svoje pravo da bude ponovno sretna, nesigurna je u sebe, i vjerojatno se bori s grižnjom savjesti zbog krivnje koju joj nameće okolina.
Nekakvi stereotipi o savršenoj ljubavi i vezama, obitelji i braku su nas ipak osakatili, ma koliko oni idilično izgledali.
Vjerujem u vašu ljubav, koliko god na momente ona nemoguće izgledala, leptirići nakon četiri godine veze ne događaju se tako često ni u savršenim brakovima s papirom između bioloških roditelja ljupke dječice, unatoč debeloj fotodokumentaciji zajedničkog postojanja , kućici u cvijeću i dva zlatna retrivera u dvorištu.
Prihvati njezine mane
Pokušaj biti strpljiv, prihvati njezine mane i nemogućnost iskazivanja emocija. Vjerojatno iza toga stoji velika rana koja sporo zacjeljuje.
Traži svoju malu satisfakciju u njezinim očima i pogledu punom ljubavi, budi uvjeren ako te je bolno povrijeđena pustila tako blizu i toliko duboko u svoju intimu, da su ti osjećaji iskreni.
Nemoj se mijenjati u želji da je kazniš, budi iskren i topao, i s vremenom će se njezin štit otopiti i nestati. Možda ona nikada neće izgarati od strastvenih izrijeka ljubavi, iako ih osjeća, ali će biti tu za tebe u dobru i u zlu.
Preveliki iskazi ljubavi ne moraju biti apsolutna garancija, neki ih izgovaraju previše olako, ili čak i u zagrljaju svojih ljubavnika.
Budi snažan i mudar kao i dosad, želim vam dugu i stabilnu ljubav…
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.
