Bettijev tekst pokazuje tragičnost čovjekove sudbine koja se vuče ponorima između moralnosti i amoralnosti, ljubavi i mržnje, samoće i bježanja od iste, početka i kraja, života i smrti.
Dramaturgiju potpisuje Željka Udovičić Pleština, a u predstavi igraju Nina Violić (Agata), Iva Jerković (Silvija) i Lana Barić (Pia) kao majka, kćer i mlada usidjelica.
Radnja u predstavi opisuje poslijeratno vrijeme, a njihov muž, brat i otac Enrico nalazi se u zarobljeništvu. Glavne junakinje predstave su ostale same, vezane njegovim odsustvom, njihov je suživot obilježen i određen tom zajedničkom traumom i samoćom.
Marin Klišmanić u ulozi je Angela koji će svojim dolaskom na otok uznemiriti ustaljeni život triju žena dok je Dušan Gojić stari mještanin.
S jedne strane naziv predstave opisuje jalovost otoka jer koze pobrste sve što raste, a s druge pak strane te su životinje jedini izvor prihoda i života na tom otoku. Koze toga otoka i ambivalentni osjećaji prema njima metafora su odnosa stranca Angela i tih žena.
Tako majka, ona koja je na zalazu života, bira radije biti ljubavnicom nego majkom. Kćer pak, u bolesnom odnosu konkurencije, isprva je djevojčica koja prezire uljeza i žali za ocem, no nakon prijelomne svađe s majkom nema drugog izbora doli raskrstiti s vlastitim djetinjstvom i postati ženom. I ona se daje došljaku, da bi ga potom pokušala ubiti. Mlada usidjelica pomalo luckasto traži svoj komadić prave stvarnosti, života s njim, govori Udovičić Pleština.
Kostimograf je Leo Kulaš, scenograf Miljenko Sekulić, autor glazbe Ljupče Konstantinov, oblikovatelj videa Ivan Marušić Klif i oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek.
