Sva tri teksta imaju snažan feministički i autorski pristup zadanoj temi iskustva nasilja nad ženama u pandemiji, stvarajući uzbudljiv univerzum značenjski bogat ženskim faktima i artefaktima, a aktivan u otporu neoliberalnom kapitalizmu i patrijarhatu.
Otpor se ne odnosi samo na svijet tekstova već i na njihovu i našu poziciju autorica, kulturnih radnica, svjesnih da ovisimo stalno o nekom (rijetkom) natječaju, u ovom slučaju rigidnih odrednica europskog projekta. Aspekt kulturnih radnica proširen je i dokumentarnim materijalima u dijalogu s tekstom Aktivistkinje.
Poziv na protest
Otpor i ženska osveta otvaraju se kao ključna zajednička pitanja koja postaju režijska provodna nit, bilo da smo u svjetovima majki i kćeri, vještica i 18 prepariranih ptica, jedne svinje i 13 pupčanih vrpci, gromova i blata ili svijetu čisto bijele suvremene galerije ženske povijesti s trenutačnim postavom o radnicama u kulturi koje pozivaju na protest.
Na kraju, sve je to jedan svijet, onaj onkraj patrijarhalnog, čiji proplamsaji katkad dobace i do kolektivne svijesti, a za koji ipak nismo sigurne postoji li zaista ili ga samo sanjamo. Taj svijet inzistira u usmjeravanju ogledala k nama samima – kako gledamo (na) žene dok se zauzimaju za svoje živote jest političko pitanje.
Kraj svijeta u tri čina suvremeni je dramski omnibus koji suverenom izvedbom pokazuje snagu ženskog iskustva od prasvijeta do danas, od univerzalnog do usko teatarskog, upozoravajući nas da je s aktualnim, vladajućim vrijednostima, kraj svijeta davno stigao.
Jedna od triju žena doživjela je neku vrstu agresije
Omnibus predstava Kraj svijeta u tri čina nastao je je u okviru međunarodnog kazališnog projekta Skriveni glasovi u sjeni pandemije sufinanciranog sredstvima Kreativne Europe uz financijsku potporu Europske komisije.
Koproducenti u projektu su Zagrebačko kazalište mladih, SNG Maribor - Festival Borštnikovo srečanje i Beogradsko dramsko pozorište. Predstava Kraj svijeta u tri čina premijernu je izvedbu imala u Beogradu 06. travnja 2024, a sada slijede premijere u Zagrebu i Ljubljani.
Dovoljno je iznova navesti kako je na svjetskoj razini jedna od triju žena doživjela neku vrstu agresije i nasilja i to uglavnom od svog intimnog partnera, da nam postane jasno kako je i u prostoru kazališta podizanje glasa na različite načine i različitim izvedbenim sredstvima kontinuirana nužnost i obveza.
Pandemija nasilja za vrijeme pandemije
U tom se kontekstu ovaj kazališni projekt, a teško ga je nazvati drugačije, Sjene pandemije: skriveni glasovi, možda usko sadržajno bavi temom nasilja nad ženama koje je dodatno i u svojim različitim manifestacijama eskaliralo za vrijeme karantene izazvane pandemijom Covida-19, ali i puno šire, obuhvaća različite društvene, sociološke, kulturne odjeke, pretvarajući tu osnovnu temu u svojevrsnu „pandemiju za vrijeme pandemije“, u okružju koje je po svojim različitim manifestacijama poprimilo obilježja stanovitog svršetka svijeta.
Ili makar grubog i iznenadnog odvajanja starog svijeta od onog novog, kojem se međutim još nije moglo ni nazrijeti obličje.
Sjene pandemije: skriveni glasovi kao projekt podržan iz fonda Creative Europe Programme (CREA) svojom temom bavi se na nekoliko različitih organizacijskih razina.
Osmišljen kao koprodukcija triju sastavnica, Zagrebačkog kazališta mladih (Hrvatska), Slovenskog narodnog gledališča Maribor (Slovenija) i Beogradskog dramskog pozorišta (Srbija) projekt je zamišljen u tri temeljna aspekta koji zajednički različitim sredstvima pomažu u tematiziranju nasilja nad ženama te izvedbenim politikama koje ga opisuju i problematiziraju.
"Anđeo od leda": Nova ZKM-ova predstava dostojna zapleta najuzbudljvijih serija
