Osim (pre)čestog nošenja štikli, anatomiju donjeg dijela nogu mogu narušiti i općenito loša obuća kao i loše držanje. Fizikalni terapeuti koriste vježbu hodanja na peti kao dijagnostički alat za poremećaje hoda te kao rehabilitacijsku vježbu za ozljede potkoljenice i neravnotežu mišića.
Zapravo je riječ o vrlo jednostavnoj i svima poznatoj vježbi koja se izvodi tako da stojite uspravno, podignete nožne prste od poda i hodate na peti bez da spuštate prste.
Vježba se može izvoditi i tako da krenete s petom te se cijelom dužinom stopala spustite na prste.
Prednji goljenični mišić (tibialis) je dugačak mišić koji podupire potkoljenicu. Savijanjem stopala ili savijanjem nožnih prstiju prema potkoljenicama aktivira se ta mišićna skupina. Ortopedi objašnjavaju da će ljudi sa slabim dorzifleksorima gležnja lupiti nogom kad je spuštaju, umjesto da je lagano spuste. Hodanje na peti uravnotežuje dorzifleksore s plantarnim fleksorima, mišićima koji usmjeravaju nožne prste prema podu.
Žene koje često nose visoke potpetice usvoje prsti-peta način hodanja što oslabljuje mišiće donjeg dijela nogu. Takav način hodanja može utjecati i na disbalans zdjelice te uzrokovati probleme s leđima. Umjerenije nošenje visokih potpetica i ispravljanje disbalansa u donjem dijelu nogu izvodeći vježbu hodanja na peti može ispraviti taj problem.
